Mahmud Ahmadinežad, bivši iranski predsjednik u dva mandata i glavni politički lider Saveza izgraditelja islamskog Irana (koalicije konzervativnih političkih skupina) neprestano dolazi na naslovnice iranskih medija, a posljednja pojava je poprilično zanimljiva. Ahmadinežad je napisao pismo Vrhovnom vođi ajatolahu Aliju Hameneiju pozivajući na slobodne i trenutačne izbore u zemlji. Te riječi su tim zanimljivije što je upravo njegovo drugo biranje za predsjednika dovelo do najvećih uličnih prosvjeda u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine. U pismu koje je u potpunosti objavljeno na njegovim internetskim stranicama Ahmadinežad se poziva na Hameneijev govor od 18. veljače u kojima je Vrhovni vođa Islamske revolucije raspravljao o nezadovoljstvu u javnosti i neučinkovitosti vladinih institucija, te je čak pozvao da se njega samog kritizira.
Ahmadinežad nikako da nestane s političke scene, što je dobro za unutarpolitičku raspravu u Iranu. Tijekom svog drugog mandata kao predsjednik, Ahmadinežad nije bio samo meta napada reformista već i tradicionalnih političkih snaga u parlamentu i Revolucionarnoj gardi. Sam Hamenei je bio iznimno kritičan te ga je optuživao za korupciju, a Ahmadinežad je morao otpustiti svog ministra informiranja Golam-Hoseina Mohseni-Edže'ija. Prvi puta u povijesti Islamske Republike predsjednik je pozvan pred parlament da odgovori na pitanja vezana uz njegov predsjednički mandat 2012. godine. Nakon što je završio njegov drugi mandat podupirao je svog kontroverznog savjetnika Esfandiara Rahima Mašaeija za predsjednika, ali premoćno je 2013. godine pobijedio Hasan Rohani.
Nakon svog drugog mandata, Ahmadinežad je najavio povratak akademskom životu i povlačenje iz politike, ali je vrlo brzo postalo jasno kako od toga neće biti ništa, iako je Vrhovno vijeće kulturne revolucije dalo dozvolu za pokretanje novog poslijediplomskog studija u Teheranu. U ljeto 2013. godine Hamenei je izdao dekret kojim je Ahmadinežad postao članom Vijeća prosudbe. U Iranu, svi zakoni koje Vijeće čuvara odbije, vraćaju se na dodatna čitanja u parlament. Ako Madžles odbije taj postupak, onda se zakon prosljeđuje Vijeću prosudbe, ponekad zvano i Vijećem razboritosti i nadzora političkog sustava, koje donosi konačnu odluku. Radi se o upravnom vijeću koje bira Vrhovni vođa, a osnovano je relativno kasno, ustavnim amandmanima 1989. Tada je dolazilo do nepodnošljivih razlika između Madžlesa i Vijeća čuvara, što je zahtijevalo ustavno rješenje u obliku ovog vijeća. Služi kao savjetodavno vijeće Vrhovnom vođi, a od 1989. njezin predsjedavatelj je bio Ali Akbar Hašemi-Rafsandžani, sve do njegove smrti 2017, kada ga je naslijedio Ali Movahedi Kermani po službenoj dužnosti do izbora na kojima je predsjedničku ulogu dobio Mahmud Hašemi Šahrudi. Ovo Vijeće proizlazi iz ideje o državnom upravljanju religijom. Naime, kao što Vijeće čuvara brine da svaki zakon bude u skladu s islamskim načelima, tako je ovo Vijeće napravljeno da brine kako svaki zakon bude i u skladu s javnim interesom, drugim riječima u skladu s interesom države. S obzirom da Vijeće prosudbe ima veću ustavnu moć od Vijeća čuvara (jer može opovrgnuti njegovu odluku), nastankom ovog Vijeća je institucionalizirana moć države nad religijom. Upravo Vijeće prosudbe i uloga koju ima u Islamskoj Republici govori da Islamska Republika nije sušta teokracija kako se to nastoji prikazati. Tome pridonosi i činjenica da niti jedan mardža nije na poziciji donošenja političkih odluka u suvremenom Iranu. U Vijeću prosudbe redovito sudjeluju visoki politički dužnosnici, bivši predsjednici itd.
Nakon promišljanja, 2015. godine je Ahmadinežad osnovao novu političku stranku nazvanu Fronta Jekta (Fronta drugova za učinkovitost i transformaciju islamskog Irana) koju većinom vode članovi Ahmadinežadovog kabineta kao što su bivši ministri Mohamad Abasi, Hamid-Reza Hadži Babai, Sadek Haliian i Mahmud Bahmani). U proljeće 2017. godine Ahmadinežad je najavio svoju namjeru za kandidaturom za predsjednika i borbu za svoj treći mandat na tom mjestu, iako ga je nekoliko puta Hamenei upozoravao kako mu to neće proći. Njegovu nominaciju je najzad odbilo Vijeće čuvara. Ahmadinežad je bio i aktivan u proteklim prosvjedima na prijelazu iz 2017. u 2018. godinu, pri čemu je snažno kritizirao trenutačnu vladu u Iranu, pa čak i samog Vrhovnog vođu, te je uhićen zbog 'poticanja na nasilje'. Ni to ga nije spriječilo da i dalje bude glasan u iranskoj javnosti.
Nedavno je Ahmadinežad otvorio sasvim nevjerojatnu temu u iranskom javnom diskursu, pitanje tzv. samoubojstava u zatvorima. Osim što kritizira nepostojanje neovisnog sudstva (očito zbog niza slučajeva koji su pokrenuti protiv njega), Mahmud Ahmadinežad sada kritizira vladajuće zbog niza neobjašnjivih smrtnih slučajeva u zatvorima koje vlada naziva samoubojstvima. Samo u siječnju je troje zatvorenika počinilo samoubojstvo, a aktivisti za ljudska prava kao i iranski parlamentarci postavljaju pitanja sudstvu o tim smrtnim ishodima. Ahmadinežad i Mašaei također žele postavljati pitanja oko suđenja za korupciju bivšem potpredsjedniku Hamidu Bagaeiju; ukoliko bude osuđen, Bagaei bi mogao dobiti i smrtnu kaznu. U svom govoru za Dan Revolucije, Ahmadinežad se obratio sudstvu, koje vodi konzervativni brat predsjednika parlamenta Sadek Laridžani, te rekao kako je jedna organizacija koja mora štititi prava ljudi stala protiv ljudi: najmanja kritika, najmanji prosvjed suočen je s najžešćim ponašanjem. Zanimljivo, s obzirom da je Ahmadinežad upravo koristio takav sustav za zatvaranje svojih političkih protivnika. U nevjerojatnom obratu populističkog govora, Ahmadinežad sada nastoji zadobiti potporu javnosti govoreći kako se ne može obratiti niti jednoj instituciji koja je odgovorna za pravedno prosuđivanje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
