U sve složenijem mađarskom odnosu prema Europskoj uniji dolazi se do nove međe: mađarski glasači izaći će u nedjelju, 2. listopada, na referendum kojim će iskazati da li prihvaćaju plan EU za redistribuciju tražitelja azila unutar Unije. Radi se o planu koji je Europska komisija predložila krajem 2015. kako bi se pravedno raspodijelio pritisak migrantskog vala na pojedine zemlje, kao što su Grčka i Italija. Međutim, članice Europske unije su odlučile ignorirati prijedlog Komisije, te je samo manji broj tražitelja azila doista i raspoređen po drugim državama. Među zemljama koje su iznimno protiv ovakve distribucije azilanata jest i Mađarska, prva koja je počela graditi ograde i žice oko svog teritorija zbog ilegalnog prelaska ljudi.
Naravno, mađarski referendum je odraz i političkog stanja u samoj zemlji, odnosno dodatno osnaživanje moći ionako moćnog premijera Viktora Orbana i njegove stranke Fidesz. Vlada u Budimpešti nastoji povećati svoj populistički apel i predstaviti se kao jedinog zaštitnika suverenosti, identiteta i sigurnosti zemlje. Nasuprot tome stoji doista činjenica da je Mađarska u vrhu zemalja po primljenom broju azilanata u odnosu na svoje stanovništvo. Mađarska je bila glavna migrantska ruta prema Srednjoj i Sjevernoj Europi. Zatvaranje mađarskih granica, izgradnja zidova i odvraćanje migranata je zapravo u potpunosti poštivanje zakonskih odredbi Schengenske zone. Nacionalistička retorika Fidesza međutim nije samo anti-imigrantska. Ona je ovdje da zaštiti mađarsku glavnu političku snagu od konkurenta s krajnje desnice, stranke Jobbik.
Zbog svog zemljopisnog položaja, Mađarska je ključna zemlja za tražitelje azila koji u Europu stižu balkanskom rutom. Mađarska je 2015. imala drugi najveći broj molbi za azilom nakon Njemačke u apsolutnim brojkama, a najveći broj u odnosu prema broju stanovnika. Kako je Njemačka najavila da će dopustiti dolazak svim sirijskim tražiteljima azila, taj se broj u Mađarskoj znatno smanjio, a mađarska vlada je počela graditi pogranične prepreke u srpnju 2015. EASY sustav je orijentiran na mogućnosti dobivanja azila za izbjeglice iz Sirije, Afganistana i Iraka, ali i za većinom ekonomske migrante iz Albanije, Kosova, Pakistana, Eritreje, Nigerije, Irana i Ukrajine.
Sada se organizira referendum koji nije samo poruka građanima Mađarske, već i Europskoj uniji, iako je trenutačni broj azilanata u Mađarskoj gotovo nula. Prema planu, Mađarska bi trebala prihvatiti 1294 izbjeglica, što je brojka dobivena na temelju presjeka 160 tisuća ljudi koje se trebaju raspodijeliti među europskim zemljama članicama. Budimpešta želi jasno reći da će, zajedno sa svojim susjedima, davati otpor pokušajima EU da nametne odluke državama članicama. Pitanje referenduma u sebi sadrži i implicitan euroskeptičan stav - Želite li da Europska unija, čak i bez odobrenja mađarskog parlamenta, ima mogućnost obveznog naseljavanja nemađarskih stanovnika u Mađarsku? Iako se radi o uvođenju izravne demokracije, mađarski je referendum svakako i ranjiv na manipulaciju od strane političkih predvodnika. Tako je i ovaj referendum tek forma jasno izraženog i unaprijed poznatog rezultata.
Za svaki slučaj, mađarski gradovi su oblijepljeni plakatima koja pitaju sugestivan pitanja: 'Znate li da su pariške terorističke napade izvršili imigranti? Znate li da je od početka imigracijske krize povećano nasilje nad ženama u Europi?' Prema mađarskim medijima, plakati su koštali deset milijuna eura. Oporba referendumu pokušava odgovoriti satirom, pa postavljaju pitanja: 'Znate li da je u županiji Somogy u 16. stoljeću 42 ljudi ubijeno u napadu medvjeda? Znate li da vam drvo može pasti na glavu?' Ljevičarske stranke pozivaju na bojkot referenduma te se nadaju da će manja izlaznost obezvrijediti referendum. Liberali pokušavaju utjecati na katoličku vjeru; ironično je da upravo liberalni političari ukazuju na poruke Katoličke crkve o potrebi pomoći izbjeglicama.
Referendum je i dobar uvod u parlamentarne izbore 2018., na kojima Fidesz očekuje ugodnu prednost pred drugim političkim strankama. Druga je po snazi stranka u Mađarskoj krajnje desni Jobbik, nakon čega slijede mađarski socijaldemokrati, krajnje tragična stranka koja je izgubila bilo koje povjerenje mađarskih lijevih birača. Oni su se najzad i raspali, pa je iza MSZP-a sada Demokratska koalicija pod vodstvom bivšeg socijalističkog premijera Ferenca Gyurcsanyja. Na začelju je i Politika može biti drugačija (LMP), koja je trebala biti dobro osvježenje liberalnog centra, ali na kraju se nije proslavila značajnijim rezultatima. Fidesz očekuje izlaznost od barem 40 posto, što bi u europskim razmjerima imalo velik utjecaj. Uz predizborne aktivnosti, krajem listopada se obilježava 60. obljetnica ustanka protiv sovjetske dominacije 1956., što je uvod u dodatni nacionalni ponos i prilika da se Bruxellesu da podjednak odgovor na diktate kakav je tada upućen Moskvi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
