Američki predsjednik Donald Trump se definitivno ne snalazi dobro s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. S britanskom premijerkom Theresom May nema izgrađene odnose, a ona je ionako do grla u poslu oko Brexita. Kao prirodan američki saveznik u Europi pojavio se tako francuski predsjednik Emmanuel Macron. Za njega je ta poveznica vrlo važna jer je transatlantska veza potencijalna snaga za vanjsku politiku Francuske, način putem kojega 'velika francuska nacija' može i dalje biti velikom snagom u svijetu. Vojne operacije jačaju imidž Francuske i njegovog predsjednika. To su zaista velike impresije o francuskoj moći na svjetskoj pozornici. No, sve je to samo laž. Lako je dobivati bodove uz Trumpovu mašineriju. No, vanjska politika nije samo takva tvrdolinijaška komunikacija sa svijetom. Macron može postati velik političar samo ako se pokaže kao sposoban mirotvorac koji će za isti stol posjesti Sjedinjene Američke Države i Europsku uniju s jedne strane te Rusiju, Iran, Siriju i Tursku s druge strane.
To je sada ideja Macrona koji je potaknut trenutačnim uspjehom odlučio iskoristiti diplomatske instrumente i pripremiti političko rješenje za Siriju koje će integrirati Moskvu, Ankaru i Teheran. Takva ideja je daleko više od samopouzdanja koje je Pariz stekao nakon vojnih udara po sirijskim postrojenjima; ona je zapravo čista iluzija i manjak realnosti u umu francuske vlasti. Kako Macron misli integrirati tri zemlje koje podupiru Bašara al-Asada kada su one same već dobrano integrirane unutar Sirije? A da bi Francuska uopće bila zanimljiva tim državama, Pariz prvo mora ponovno s mrtve točke pokrenuti UN-ove pregovore u Ženevi i Beču koji su daleko od onih razgovora koji se održavaju u Astani.
Francuska se diči zračnim napadima kao jasnom porukom Siriji i Rusiji. No, akcija je licemjerna, jer zapadni saveznici ne brinu o životima sirijskih građana. Osim toga, ona je sramotna i protuproduktivna. Ukoliko je ona trebala poslužiti kao upozorenje da se ne koristi oružje za masovno uništenje, onda nije poslužila svrsi. Ali sama ta poanta je suluda, s obzirom da još uvijek nitko nije pojasnio zašto bi Asad koristio kemijsko oružje u trenutku kada konvencionalnim naoružanjem dobiva rat i kontrolira najveći dio sirijskog teritorija. Najveća ironija Macrona i njegovih prijatelja jest što su zračnim napadima uništeni svi potencijalni dokazi koji mogu pokazati je li ili nije korišteno kemijsko oružje. Napadi su izvršeni upravo pred dolazak inspektora Organizacije za zabranu kemijskog naoružanja (OPCW), koji neće pronaći ništa.
Krila koja je Emmanuel Macron dobio, francuski predsjednik prenosi na europsku razinu. U Europskom parlamentu je promicao ambiciozan plan reforme Europske unije, a predsjednik Europske Komisije Jean-Claude Juncker je tom prilikom uskliknuo kako se vratila prava Francuska. Unatoč njemačkom odmjeravanju, čini se da je Macron pronašao svoju priliku za jačanje američko-francuskih odnosa, u čemu ga djelomično podržava i vrh Europske unije. Nakon napada u Siriji, Bijela kuća je potvrdila kako je stasala vrlo bliska suradnja između američkih, britanskih i francuskih timova za nacionalnu sigurnost, što je prva naznaka boljih odnosa između Trumpa i ključnih europskih lidera. Oni su ispočetka bili vrlo napeti, s mnogo sumnjičavosti i svakako manjka bliske suradnje oko pitanja Bliskog istoka. Sada bi se to moglo promijeniti i to po štetu iranskog nuklearnog sporazuma. Emmanuel Macron odlazi u prvi državni posjet Sjedinjenim Državama 24. travnja, dok će Angela Merkel posjetiti Bijelu kuću 27. travnja.
U Washingtonu će se sigurno pričati o Iranu, i to u svijetlu napada na sirijska postrojenja. Ovaj napad nije bio samo poruka Asadu i Rusiji, već se ispod radara nazire i prijetnja Iranu. Trump je potvrdio kako ne namjerava produžiti zaustavljanje sankcija protiv Irana 12. svibnja, iako je takve stavove davao i prije. Tri europske zemlje u dogovoru s Teheranom, Velika Britanija, Francuska i Njemačka, ne mogu se dogovoriti oko zajedničkog stava o iranskom nuklearnom pitanju. No, u posljednje vrijeme su razgovori europskih zemalja s Washingtonom daleko bolji nego prije, a kruna razgovora će biti u posjetima francuskog predsjednika i njemačke kancelarke.
Europski dužnosnici su sada spremni razgovarati o nizu dokumenata kojima se odgovara na Trumpove brige oko Irana: no, nikome nije još jasno hoće li se Trump držati konačnog političkog dogovora. Unatoč tehničkim naprecima, raspravama i očitim dokazima kako se Islamska Republika drži slova i duha nuklearnog dogovora, Trump i dalje može inzistirati na svojoj političkoj odluci napuštanja ugovora. Zbog toga je Sirija važna. Suradnja protiv navodnog korištenja kemijskog naoružanja pomogla je transatlantskim pregovorima oko iranskog dogovora; Trump je osobito zahvalio Francuskoj i Velikoj Britaniji i rekao kako je bliska suradnja posljednjih tjedana odraz sve većeg razumijevanja i povjerenja između tri države.
U Iranu je sudjelovanje Francuske u napadu na Siriju doživljeno kao vrlo loš znak. Francuska i Iran stvorili su neke od najbližih veza Teherana s nekom europskom zemljom. Francuzi su uz to postali važnim gospodarskim partnerom. U Iran su Francuzi doveli proizvođača zrakoplova Airbus, koji je prodao Iran Airu i drugim zrakoplovnim kompanijama niz modernih zrakoplova. Naftna korporacija Total masovno je uložila u zajedničko iransko-iračko nalazište plina Južni Pars, koje bi moglo postati plinsko polje s najvećom količinom plina u tom dijelu svijeta. U Iranu su također proizvođači automobila Peugeot i Renault, što sve pokazuje koliko je Francuskoj Iran postao važno područje ulaganja. No, s napadima na Siriju, politički odnosi su zategnuti. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei prozvao je Sjedinjene Države, Britaniju i Francusku za kriminalni čin, a izravno je predsjednike Sjedinjenih Država, Francuske i premijerku Velike Britanije nazvao kriminalcima.
Iranski predsjednik Hasan Rohani nazvao je udar kršenjem međunarodnog prava što će dovesti do nestabilnosti u regiji, te napomenuo kako su ti napadi u izravnom odnosu s teroristima koji gube svoju podršku u području istočne Gute. To je Rohani ponovio i u telefonskom razgovoru s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Šef iranske diplomacije Mohamad Džavad Zarif je slične stavke ponovio britanskom kolegi Borisu Johnsonu, dok je predsjednik iranskog parlamenta Ali Laridžani komentirao kako je udar posljedica pobjede sirijske vlade koja frustrira zemlje poput Saudijske Arabije. Među posljedicama ovog suludog čina će biti i jača suradnja ruske i iranske obrane.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
