Sutra, 4. prosinca 2016., u Italiji će se održati ustavni referendum - biračima će biti postavljeno pitanje slažu li se s amandmanom talijanskog Ustava prema kojem bi se uvele reforme po pitanju ovlasti parlamenta, kao što se tiče podjele ovlasti između države, regija i administrativnih entiteta. No, zašto je ovaj referendum toliko sudbonosan iako ne zvuči baš pretjerano zanimljivo? Postoji više razloga, a o njima ćemo danas govoriti.
Riječ je o zakonu kojeg je predložio aktualni talijanski premijer Matteo Renzi i njegova stranka lijevog centra, Demokratska Stranka. Zakon je prvi put predložen 8. travnja 2014. Zakon je prošao više amandmana i čitanja i u konačnici je prihvaćen u travnju ove godine, no, u skladu s talijanskim Ustavom, morao se sazvati referendum jer zakon nije odobren dvotrećinskom većinom u parlamentu.
To znači da ove reforme neće postati zakon ukoliko većina glasača na sutrašnjem referendumu ne glasa "Da".
Zanimljivo je kako će ovo biti tek treći ustavni referendum u povijesti Italije, druga dva su održana 2001. (prihvaćen) i 2006. (odbijen).
Ukoliko birači prihvate ovaj prijedlog zakona, biti će to najopsežnija ustavna reforma još otkako je u Italiji ukinuta monarhija (1946. godine).
Pristaše ovog zakona ističu kako će se znatno unaprijediti stabilnost Vlade u zemlji. Podsjetimo, talijanske Vlade su već poznate po svojoj nestabilnosti. No, opozicija ovom zakonu oštro odbacuje reforme ističući kako bi zakon, ukoliko prođe na referendumu, učinio Vladu premoćnom.
Kako izgleda talijanski sustav? Talijanski parlament opisan je kao savršena simetrija dva doma - postoji donji dom (Zastupnički dom) i gornji dom (Senat). Oba doma su birana simultano za jedan te isti termin od 5 godina. Vlada pak mora imati povjerenje oba doma i odgovorna je i jednom i drugom domu.
Ono što je posebno je pravilo prema kojem svaki zakon mora, identičnim tekstom, biti odobren od strane gornjeg i donjeg doma parlamenta. To u praksi znači da svaki put kada drugi dom doradi tekst zakona, novi tekst se šalje u drugi dom gdje može doći do potencijalne nove dorade. Povremeno tako zakoni završavaju u beskonačnoj petlji dopune koja se u Italiji zove "navetta parlamentare".
Nije teško shvatiti da zbog ove činjenice svaka talijanska Vlada postaje potencijalno vrlo nestabilna.
Prvi konkretni pokušaji reformiranja talijanskog Senata dogodili su se još 80-ih godina. No, tri pokušaja - 80-ih i 90-ih godina - bila su potpuno neuspješna.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.