Lokomotiva Europe na ljudski pogon: Kako Njemačka otima Poljskoj najvrjedniji resurs - ukrajinske izbjeglice

Kada je zadnji put Njemačku uhvatila panika da će joj ponestati radnika, a sve brojke ukazivale su na to, tadašnja kancelarka Angela Merkel i njena administracija osmislili su strategiju dovođenja migranata iz raznih dijelova svijeta, mahom iz siromašnih zemalja Afrike, Bliskog istoka i Azije, u sklopu tzv. "politike otvorenih vrata". Merkel je cijeli projekt predstavila kao humanitarni napor ekonomski razvijene Njemačke da pomogne ljudima u nevolji, naročito onima koji su zahvaćeni ratom u Siriji i Iraku (u to vrijeme na prostoru obje zemlje harao je ISIL). Naravno, njemački humanitarizam bio je samo dobro pripremljeni i medijski propagirani igrokaz. Stvarna istina uvijek se krila u brojkama njemačkog tržišta rada, a one su sugerirale da su "tradicionalna" njemačka izvorišta radne snage, primjerice Balkan i neki dijelovi istočne Europe, presušili.

Njemačka kao napredna ekonomija ima tipične demografske probleme kao i druge razvijene zemlje - demografska obnova je slaba i nedostatna, mladi sve kasnije imaju djecu i imaju je sve manje, a populacija postaje sve starija što znači da se stvara sve veći pritisak na mirovinski sustav, ali u isto vrijeme tu je i golema nova potražnja za djelatnicima koji će brinuti za njemačke starce, odnosno njegovateljima.

Politika "otvorenih vrata" bila je dobro tempirana i osmišljena da riješi njemačke goruće probleme, možda ne dugoročno, ali barem dok se ne pronađe neko adekvatnije rješenje. Iako je broj azilanata koji dolaze u Europu rastao godinama te 2015. dogodio se veliki skok, a brojke rastu i danas te bi uskoro mogle doseći rekordne razine.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.