Libijski političar i general Halifa Haftar je 12. travnja hospitaliziran u Parizu nakon što je pao u komu zbog moždanog udara. Libijska vlast je potom objavila da je Haftar preminuo u bolnici idućeg dana. Istovremeno je glasnogovornik generala odbacio ove tvrdnje, nazvao ih lažnim vijestima, te naglašava kako je Haftar dobroga zdravlja te da nadzire vojne operacije u istočnoj Libiji, gdje se bori protiv islamističkih boraca i militanata. Ove su tvrdnje posebno zanimljive jer su došle nakon najave Haftara da će se kandidirati za libijskog predsjednika iduće godine. Francuski Le Monde piše kako je Haftar prevezen iz Jordana za dobivanje bolje liječničke skrbi u Francuskoj, gdje je primljen u 'ozbiljnom stanju'. Nekoliko dužnosnika Libijske nacionalne vojske, kojom Haftar zapovijeda, odbacuje ova izvješća i tvrde kako je u odličnom zdravlju, no njihove su tvrdnje proturječne, s obzirom da neki govore kako je general bio u Jordanu i da je prebačen u treću zemlju, dok drugi tvrde kako jest u Parizu, ali bez opasnosti po zdravlje.
Haftar je već nekoliko godina dominantan političar u istočnoj Libiji, zemlji koja jedva postoji, ali koja grozničavo traži jedinstvenu nacionalnu vlast nad šest milijuna ljudi u naftom bogatoj zemlji. Predstavlja se kao tvrdi protivnik terorizma i blizak je egipatskom predsjedniku Abdel Fatahu al-Sisiju po pitanju stava protiv Muslimanskog bratstva. Njegovi ga protivnici optužuju za nastavak oružanog sukoba i kršenja ljudskih prava. Haftar je ujedno pobornik parlamenta i vlade koja se povukla u istočnu Libiju nakon velikih sukoba u libijskom glavnom gradu Tripoliju 2014. godine, a protivnik je međunarodno priznate Vlade nacionalnog jedinstva koja je stigla u Tripoli 2016. godine kao dio napora Ujedinjenih naroda u pokušaju ujedinjavanja zemlje. U tome je dobio potporu Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Rusije, koji ga smatraju jedinom stabilizacijskom snagom u Libiji.
Njegova smrt bi dodatno pogoršala kaotičnu unutarnju političku scenu Libije koja nije vidjela mirnog razvoja otkako je zbačen dugogodišnji diktator Muamar Gadafi 2011. godine. Postoji i opasnost da se bez Haftara raspadne njegova političko-vojna koalicija; neki od njegovih sinova bi mogli preuzeti njegovu ulogu, ali ostale sastavnice saveza, osobito lokalne frakcije u istočnoj Libiji, mogle bi same tražiti put dalje.
U Libiji sada djeluju čak tri vlade: Vlada nacionalnog jedinstva u Tripoliju, privremena Libijska vlada i vlada spasa koju je stvorio Opći nacionalni kongres. UN-ov izaslanik za Libiju Gasan Salame pozvao je na predsjedničke i parlamentarne izbore te ustavni referendum do kraja ove godine kako bi se ujedinile vladajuće institucije u Libiji. Libijski pravnici smatraju kako je bolje prvo održati parlamentarne izbore kako bi se izvršna vlast nastavila pripremati za predsjedničke izbore. Time bi se osigurao kontinuitet trenutačne vlade u Tripoliju, koja podupire izborno povjerenstvo u pripremi predsjedničkih izbora. To izborno povjerenstvo jedva da ima novaca za održavanje izbora i ukoliko se ne stvore financijska sredstva, izbori će se teško održati do kraja godine. Uz to, izborno povjerenstvo financira međunarodno priznata Vlada nacionalnog jedinstva u kojemu sjede članovi vlade s različitim pogledima prema izbornom procesu u Libiji, što dodatno smanjuje mogućnost financiranja, osobito što se tiče osiguravanja tehnoloških rješenja za sprječavanje lažiranja izbora ili izbornih prijevara.
Izbori su doista važni jer njihov izostanak bi samo stvorio dublje podjele u Libiji, na svim razinama društva. Ukoliko se ne održe ove godine, libijska politička scena u 2019. godini mogla bi lako postati poprištem daljnjih političkih podjela i sukoba, s oružanom pozadinom. No, tko jamči da se to neće dogoditi i kao odgovor na rezultate izbora? Međunarodna zajednica, odnosno Vijeće sigurnosti UN-a, moralo bi konsenzualno pritisnuti sve političke strane na prihvaćanje rezultata kakvi god oni bili. Parlament u Tripoliju još uvijek nije donio izborni zakon, a nakon toga Vlada nacionalnog jedinstva namjerava pozvati sve međunarodne institucije da nadgledaju izborni proces, zajedno s lokalnim organizacijama koje iskažu takvu želju.
Izborno povjerenstvo radi usko s Vladom nacionalnog jedinstva i u stalnoj je komunikaciji s premijerom Fajezom al-Saradžem, ali navodno postoji i koordinacija s privremenom vladom, libijskim oružanim snagama i parlamentom. Politički rascjepi i činjenica postojanja vojne pozadine svake političke opcije ozbiljno narušavaju izborno povjerenstvo kao neovisnu instituciju. Pretpostavlja se da bi na takve izbore izašlo samo oko pola milijuna Libijaca, iako Libija ima 2,432,502 registrirana birača u zemlji i 6,267 izvan nje. Mnogi ne glasuju jednostavno jer nemaju za koga ili su pod prijetnjom dijela oružanih snaga.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
