Šestoro je ljudi izbodeno, od čega je jedna djevojka preminula kasnije u bolnici, na Jeruzalemskoj Gay Pride paradi. Napad je izveo Yishai Schlissel, ultraortodoksni kriminalac koji je isti zločin počinio 2005., a za što je deset godina ležao u zatvoru. I dok je LGBT scena u Tel Avivu, na obalama Sredozemlja, jedna od najvećih i najposjećenijih na čitavom Bliskom istoku, konzervativni Jeruzalem i dalje je poprište sukoba oko prava LGBT osoba. Kao i u ostatku regije. Ipak, u proteklih godinu dana Bliski istok je postao znakovitim mjestom što se tiče seksualnih manjina.
Seksualna orijentacija na Bliskom je istoku i dalje poprilično tabu tema,
iako je sam seks vrlo izražen u svakodnevnici u vidu dozvola i zabrana.
U zapadnjačkom romantiziranom orijentalizmu harem je mjesto raskalašenih seksualnih užitaka, što vrijedi kako za heteroseksualce, tako i za homoseksualce. Istina je, dakako, puno drugačija. Prije svega, ova binarnost je proizvod američke kulture, koja se diči binarnim kategorijama u klasificiranju ljudskog ponašanja. To je vidljivo i po tome što osobe koje se smatraju biseksualnim u SAD-u dobivaju kritike i od heteroseksualaca i od homoseksualaca.
Pitanje homoseksualaca na Bliskom istoku se stoga mora promatrati na način sasvim drugačiji od onoga kako se doživljava na Zapadu. Istospolni seksualni čin jest zabranjen, ali odnosi unutar spolova su znatno različiti od zapadnih društava.
Jedan važan element bliskoistočne seksualnosti zapravo uopće nije seksualan. Radi se o dubokim i snažnim emotivnim vezama koje vežu pojedince. Afekcije među prijateljima i rodbinom su dublje i izraženije nego u zapadnim društvima. Dobro je poznata činjenica da se muškarci na Bliskom istoku ljube pri susretu i drže za ruke u javnosti, bez da dobivaju provokativne komentare ili da ih se optuži za homoseksualni čin. Isto vrijedi i za žene. Fizički kontakt među prijateljima se može vrlo lako proširiti na tjelesni kontakt, međusobno grljenje i spavanje u istom krevetu. Ovo ponašanje indicira afekciju i ne smije se smatrati erotičnim.
Zapadnjačka kultura također krivo shvaća ideju muškosti i ženskosti na Bliskom istoku. Većina muškaraca citira poeziju, nosi parfem, izraženo su osjećajni, vole cvijeće i lijepu umjetnost. Većina lijepih i šarmantnih žena mogu biti izrazito tvrdoglave, teške, odlučne i posjedovati snažnu volju. Stereotipi ponekad imaju iznenađujuće obrate.
Seksualna aktivnost među istospolnim partnerima je rijetka, kao uostalom i među heteroseksualcima koji nisu u braku. Zbog snažnog utjecaja vjere i tradicije, bliskoistočna mladež je pod teškim pritiskom seksualne neslobode. Ipak, neka istraživanja govore da se istospolna seksualnost nije smatrala sramotnom sve dok se nije uvela binarna opreka sa Zapada. Da se ne zavaravamo, Bliski istok je vjerojatno najveći nasljednik starogrčke seksualne tradicije, u kojoj nije bilo binarne podjele spolne orijentacije. Kao dokaz tomu slijedi i činjenica da se riječ za aktivnog i pasivnog partnera u arapskom i perzijskom jeziku našla tek na prijelazu iz 19. na 20. stoljeće.
Stigmatizacija pasivne uloge je velika. Čak i ako dođe do jednog seksualnog čina, pasivni partner je obilježen kao takav, na isti način kao kada žena izgubi svoju nevinost. U Iranu se takva osoba smatra kharob (uništenim). Kao i u staroj Grčkoj i starom Rimu, većinom se radi o mlađem partneru, starijem tinejdžeru ili mlađem punoljetniku. U praksi se često optužuje taj pasivni partner, dok se aktivni partner smatra nevinim, pomalo i žrtvom svog seksualnog nagona. Stoga se aktivni partner rijetko smatra homoseksualnim. I dok je u nekim državama, poput Irana, lako pronaći partnera, u drugim je to iznimno teško. Što se tiče lezbijskog kruga, on je još skriveniji, iako su neki sociolozi ukazali da je tradicija ženskog 'harema' dobrim dijelom skrivena oaza lezbijskog seksa.
U Iranu, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Jemenu istospolni seksualni čin je strogo zabranjen i prekršitelji se kažnjavaju smrću. Zbog šerijatskog zakona, čin moraju posvjedočiti dvojica svjedoka. Kako je to vrlo teško ostvariti, otkriveni se većinom optužuju za silovanje. U nekim drugim zemljama, poput Egipta i Maroka pitanja seksualne orijentacije i rodnog identiteta ulaze u agendu nekih pokreta za ljudska prava, ali sve je to još daleko od europskih pravilnika. U Iranu je iznimno popularna operacija promjene spola, što subvencionira država pod idejom da nisu ljudi krivi što su se našli u situaciji krivog spola.
U posljednjih pola godine, međutim, na Bliskom se istoku počelo jače pričati o LGBT zajednicama. Zanimljivo je da su sirijske LGBT osobe smatrale kako je prijeratni Damask bio odlično mjesto za arapske istospolne partnere. Dio središnjeg Damaska, Šalan, al-Madfai park i Byblos banka bila su okupljališta i omiljena mjesta za pronalaženje stanova. Mnogi među njima napustili su Siriju, a oni partneri koji su ostali okupljaju se u privatnosti svojih domova, posebice u području oko Ministarstva obrane i predsjedničke rezidencije, koji su najsigurnija mjesta u Damasku i Siriji. Ovdje ne postoji velika prisutnost sigurnosnih i vojnih snaga, pošto se oni nalaze izvan tzv. Zelene zone. Manjak moralne policije dozvolio je LGBT osobama, pretežito muškarcima, da se pojavljuju u javnosti bez prevelikog straha za psihološke, društvene i ekonomske posljedice. I sve to u zemlji koja homoseksualni čin smatra zločinom i koji je kažnjiv zakonom. Ipak, Zelena zona ima i neslužbeni gay bar, za koji svi znaju, a posjećuju ga i heteroseksualne osobe. Ironično, rat u Siriji osnažio je LGBT zajednicu, jer je mnogo osoba došlo u zaštićeni pojas Damaska, te zajedno s drugima pomažu u dobrovoljnom radu organizacija građanskog društva.
Početkom godine, u Egiptu se dogodio do sada neviđen sudski slučaj. Većina optužbi za homoseksualne činove u Egiptu su vrlo brzo riješene zatvorom. Početkom siječnja, u sauni Bab el-Bahr u Kairu policija je upala u javnu kupelj te uhapsila 26 osobe pod optužbom opscenosti. Egipatska televizijska voditeljica Mona Iraki u tridesetminutnoj reportaži je odmah optužila da se radi o kupelji poznatoj kao bordelu i rasadniku HIV virusa, te da su uhapšeni muške prostitutke, seksualni terapisti i gay aktivisti. Njezina serija i Facebook profil izazvali su velike kontroverze i rasprave u egipatskom društvu. Ali, kad je slučaj došao na sud, sve optužbe su pale u vodu. Nitko od tužitelja nije ni spominjao HIV, a cijeli slučaj se zasnivao na priči Ahmeda Hašada, policajca koji je dao izjavu za reportažu Mone Iraki. Već tjedan dana nakon incidenta, svi okrivljenici pušteni su na slobodu.
Gay aktivisti diljem svijeta pozdravili su odluku kao pobjedu LGBT prava. No, to je sumnjiva pobjeda. Prije svega, nije uopće poznato da li su okrivljenici homoseksualci. Kupelj je prema nekim internetskim stranicama okupljalište istospolno orijentiranih muškaraca, ali u istoj ulici su trgovci dali izjave za medije kako je to laž, te da je kupelj dio bliskoistočne tradicije. Nitko na sudu nije tvrdio da homoseksualnost nije zločin i da je presuda opovrgnula takvu činjenicu. Nitko od osuđenih pred kamerama nije otkrio lice, jer je za njih i njihove obitelji slučaj donio golemu štetu po društveni ugled. Stoga su priče o LGBT pobjedi preuranjene. Jedini zaokret u ovom smislu jest da je promijenjena praksa egipatskog sudstva. Do sada se u sličnim slučajevima optuženik osudio bez obzira na manjak dokaza. Možda je velika medijska kampanja doprinijela negativnom imidžu Egipta kao nemoralne zemlje i Egipćana kao homoseksualaca, pa je sudstvo odlučilo obraniti egipatsku 'čast'.
Svake godine se sredinom svibnja obilježava Međunarodni dan protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHO), a ove godine se on obilježio i u Libanonu. Na libanonskoj televiziji pušten je snimak s brojnim libanonskim javnim osobama koje govore da nije potrebno biti gay da se brane gay prava. Poznate ličnosti pozivaju građane Libanona da se suoče s problematičnim zakonima koji dozvoljavaju borbu protiv LGBT zajednice u zemlji. Iako libanonski zakon ne kriminalizira eksplictno homoseksualnost, ali kazneni zakon zabranjuje seksualni čin protivan prirodi, iako se priroda nije legalno odredila u libanonskim zakonima. To ostavlja puno prostora za sudsko tumačenje. Prema aktivistima za ljudska prava, ovaj se zakon često i zloupotrebljava kako bi se država suočila s marginaliziranim zajednicama siromašnih klasa, migrantskih radnika i izbjeglica, ali i političkim protivnicima. Posebno se to odnosi na sirijske izbjeglice, kao što je turska kupelj Hammam al-Agha. Zabilježeni su i slučajevi mučenja.
Libanon se doživljava kao jedna od liberalnijih zemalja, međutim taj utisak je vezan uz postojanje raznih zajednica i potrebe konsocijacijskog uređenja. Ali, te zajednice su same po sebi vrlo konzervativne i žive u arapskoj kulturi tamijiza, obilježavanja Drugoga. Možda libanonsko društvo nije homofobno, ali je svakako protiv uvođenja zakonskih pravila poput zapadnjačkih. Unatoč tome, u Libanonu djeluju udruge za ljudska prava koja potežu ta pitanja i koja su vrlo uspješna, jer su uspjeli u ukidanju nekih zakonskih odredbi koje su štetile istospolnim zajednicama. I, ono najvažnije, te udruge postoje legalno.
IDAHO je obilježen i u Jordanu. Oko četrdeset osoba okupilo se u središnjem Amanu i upozorilo na društvene i ekonomske posljedice za LGBT zajednicu u Jordanu. Skup bi ostao možda nezapažen da mu se nije pridružila američka veleposlanica Alice G. Wells, kao i neki drugi diplomati. Mnogi Jordanci su postali svjesni skupa tek kad je visoka diplomatska delegacija pružila takvu podršku. U izjavi za javnost Islamski akcijski front, političko krilo jordanskog Muslimanskog bratstva, optužilo je skup kao oblik korupcije i devijacije koja prijeti sigurnosti i stabilnosti zemlje šireći imoralnost u konzervativnom društvu, koja je oprečna ustavu. Kritike su se proširile jordanskim medijima, a američka veleposlanica se posebno našla na udaru.
Većina Jordanaca se slaže s tim kritikama, smatraju da se s LGBT osobama treba odnositi kao u biblijskoj priči o Sodomi, a da se jordansko društvo treba usmjeriti jačanju gospodarstva i stišavanju vjerskih sukoba. Ipak, Wellsina prisutnost donosi dodatni politički trenutak, upotrijebljen i za unutarpolitičke rasprave u jordanskom parlamentu. Čak se povukla i sudska optužba protiv ministra društvenog razvoja koji nije zaustavio skup u Amanu. Pola mjeseca poslije skupa, UN-ov visoki povjerenik za ljudska prava i jordanski princ Zejd al-Husein pozvao je sve zemlje da pruže legalno priznavanje istospolnih partnera. I dok Jordan nije kriminalizirao homoseksualni odnos, Hašemitska kraljevina ne dozvoljava istospolno partnerstvo. Ovaj slučaj je istaknut u medijima, pa se u Jordanu počela graditi i veća LGBT zajednica. Šutnja u kraljevini je prekinuta.
Simbol LGBT zajednice jest dugina zastava. Nakon što je američki Visoki sud objavio krajem lipnja da je istospolni brak ustavno pravo, Facebook je izdao dugin filter kojim su se profilne fotografije mogle preinačiti u dugine boje. Automatski, mnogi Palestinci su preuzeli ovaj trend bez znanja o čemu se radi. Kad je palestinska novinarka Isra al-Modalal objasnila o čemu se radi, naglo su povučene profilne fotografije s duginim bojama. Međutim, i u Palestinskoj upravi se uslijed toga proširila priča o homoseksualnosti, koja je tabu tema. Palestinski Temeljni zakon zabranjuje diskriminaciju na temelju rase, spola, boje kože, religije, političkog mišljenja i invalidnosti, štiti ljudska prava i slobodu izražavanja, ali Kazneni zakon kriminalizira homoseksualni čin. Cijela pomutnja oko dugine zstave izazvala je velike rasprave u palestinskom društvu, između ostaloga i u odnosu prema izraelskim vojnicima, izraelskim problematičnim filmovima redatelja Eytana Foxa, te pravima palestinskih građana.
Bliski je istok daleko od zapadnjačkog poimanje binarne opozicije hetero/homo odnosa. Uporno pozapadnjivanje arapskih društava, međutim, donosi i taj trend. On je bremenit i teško ga je ostvariti, ali fenomen rasprave o seksualnom tabuu zapravo dovodi do sveobuhvatne rasprave o kretanju razvoja arapskog društva. S te je strane pokrenuta iskra koja bi mogla dovesti do značajnijih demokratskih tijekova i razvoja građanskog društva poput onoga u Turskoj ili Iranu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
