Kad bi vam netko u jeku ukrajinske krize, Obaminih govorancija u Bruxellesu, koje nadilaze bilo kakvu mogućnost kvalifikacije te prijetnji silom i tenkovima iz Kijeva istoku zemlje, kazao da je uzrok svega Njemačka i njezin imperijalizam, vjerojatno biste s negodovanjem podigli obrve. Nema tako davno kako je jedan ovdašnji novinar ustvrdio kako Sjedinjene Države zahtijevaju od Europe da sama sebi puca u noge, kako bi to zaboljelo Moskvu. A prvu bi zaboljelo današnju Njemačku čiji porast izvoza u Rusiju i rad njenih poduzeća u toj zemlji peterostruko premašuje izvoz u sve ostale zemlje, pa zatim Italiju, čijih 400 poduzeća posluje s Rusijom, zatim sve one uključene u izgradnju "južnog toka" plinovoda pod Crnim morem itd.itd.
Imperijalizam nekad i sad
To je sve točno, ali političke i ratne krize imaju dugu historiju i prethistoriju. A počelo je sve koje stoljeće ranije, kad su europske zemlje vodile intenzivne kolonijalne politike osvajanja i pomoću njih uspijevale ne samo postizati socijalni mir u vlastitoj domovini, već moć i bogatstvo za vlastite vladajuće klase. Nešto je mrvica dopalo i ugnjetenim klasama i vojnicima, koji su sudjelovali u kolonijalnim ratovima i tako imali ne samo osiguran posao – makar i masakriranja urođenika – već i nadu da će se u kolonijama obogatiti ili da će oni najsiromašniji iseliti na prekomorski teritorij i tamo imati perspektivu za sebe i za svoju djecu.
To je radila Francuska od Alžira do i Indokine, Engleska po cijelom svijetu, od Bliskog istoka do Kine i Australije, čak i bijedna i kasno ujedinjena Italija sa svojim imperijalizmom odrpanaca u Libiji i Abisiniji. Zlodjela imperijalista zapamtili su ugnjeteni narodi, ali oni su bili i ostali udaljeni od Europe, pripadali drugoj kulturi i religiji, slabo im se vjerovalo, a u ta vremena vijesti o stradanjima putovale su sporije, među kasapljenima nije bilo mnogo obrazovanih i pismenih, pa su saznanja o nečuvenim pokoljima, zvjerstvima i pomorima stizala u Europu sa znatnim zakašnjenjem i kad je čin ugušenja pobune bio već fait accompli – svršena činjenica.
Jedine zemlje koje su ostale u jurišu na osvajanje kolonija kratkih rukava bile su Njemačka i Austrougarska. No one su se sjetile da postoje primitivni seljački slavenski narodi, koje treba "naučiti raditi" ili izgurati još više na istok, pa je tako Austrougarska, nakon manje više burnih natezanja i potiskivanja otomanske imperije, anektirala Bosnu i Hercegovinu 1908, što je neizravno dovelo do Prvog svjetskog rata. U tom ratu propalo je pet imperija: austougarska, njemačka, ruska, turska i kineska, ali halapljivo grabljenje teritorija nije time okončano.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
