Kroz hodnike Kremlja i neposrednu okolicu: Ako su informacije o komešanju u ruskim višim vojnim redovima točne onda je to nešto čemu se Zapad ne bi trebao nadati, to je nešto čega se treba bojati
Za sve koji redovno prate rad geopolitičkih think-tankova vjerojatno su poznata imena Irina Borogan i Andrej Soldatov. Riječ je o dvoje ruskih istraživačkih novinara koji su pokrenuli organizaciju Agentura koja se, kako tvrde, bavi praćenjem aktivnosti ruske obavještajne zajednice. Oboje su, očito, opozicijskih stavova prema aktualnoj ruskoj vlasti, a svoje tekstove u zadnje vrijeme objavljuju na stranicama atlantističkog pro-NATO think-tanka Center for European Policy Analysis (CEPA) koji ima sjedišta u Washingtonu i Varšavi.
Koliko su informacije u njihovim tekstovima točne valja svakako uzeti s rezervom pošto dvojac ni ne skriva svoju svrstanost u ovom sukobu. Rekavši to, u zadnjim tekstovima se iznose neke vrlo zanimljive informacije koje zaslužuju pažnju. Tvrde kako su presreli dosta poruka ruskih obavještajnih službi (i/ili imaju svoje ljude unutar istih koji su im voljni dostaviti aktualne informacije). Ukratko - tvrdi se kako ruski vojni dužnosnici nisu zadovoljni sa strategijom, odnosno promjenom strategije koju je navodno osobno naredio ruski predsjednik Vladimir Putin. Pritom se konkretno misli na odustajanje od pokušaja osvajanja Kijeva te prebacivanje (skoro cijelog) fokusa na istok Ukrajine, odnosno Donbas, što se percipira kao "znatno umjereniji cilj".
Navodno je i poveća količina ljutnje usmjerena prema redovima FSB-ove agencije za vanjske poslove (SVR) koja je, kako se tvrdi, pogrešno informirala predsjednika o stvarnom stanju unutar Ukrajine. Svakako se čini da je tako, barem što se tiče krivog informiranja, jer problemi na koje je ruska vojska naišla u Ukrajini primarno i izgledaju kao rezultat loše obavljenog obavještajnog posla na terenu.
Što se pak tiče informacija "iznutra", Borogan i Soldatov priznaju da su izgubile puno kontakata iz redova vojske i obavještajnih službi nakon što je izbio rat pošto, razumljivo, nitko nije bio odveć voljan pričati o situaciji, čak ni uz poprilično uvjerenje da će ostati anonimni. No, nešto se po tom pitanju znatno promijenilo nakon što je - prema više izvora (ali još uvijek bez službene potvrde iz Moskve) - priveden i odveden ruski general Sergej Beseda. Tko je on? On je vodio tzv. Petu službu pri ruskom FSB-u, odnosno službu za prikupljanje operativnih informacija i informacija u domeni međunarodnih odnosa.
U tekstu se navodi kao da je ovo vrlo potvrđena stvar koju, eto, još jedino Kremlj nastoji zataškati. No, problem je što izuzev osobnih tvrdnji Borogan i Soldatov ne prilažu nikakve konkretne dokaze koji bi sugerirali da je Beseda uklonjen, a još manje da se nalazi u zloglasnom zatvoru Lefortovo. Istina, niti druga strana ne pomaže tako da možemo samo zaključiti da je ovo jedna u nizu "misterioznih situacija".
Ali to u konačnici nije niti bitno, sudbina generala Besede, ono što je zanimljivije su navodne priče o nezadovoljstvu unutar vojske. Pretpostavimo da je barem dio tih tvrdnji točan, jer bilo bi i za očekivati nakon plus 80 dana rata u kojem je Rusija, čak i prema konzervativnim procjenama, zasigurno izgubila na tisuće svojih vojnika.
Moskva je i ušla u rat spremna na žrtve, na to je vjerojatno spremna i vojska, ali za te žrtve želi i ostvarenje konkretnih ciljeva. To je onaj element koji nedostaje i zbog kojeg ne bi čudilo da je u redovima vojske počelo "komešanje".
Isto tako zanimljiva je i opservacija da negodovanje, ako ga ima, nije usmjereno u pravcu da je cijela operacija možda bila pogreška već, kako se navodi u tekstu - upravo suprotno, da se operacija vodi preblago i nedostatno.
Ne možemo znati koliko su informacije točne, ali se tvrdi kako "pojedini visoki ruski vojni dužnosnici" smatraju kako ovo više nije rat (samo) protiv Ukrajine već i rat protiv NATO-a. "Ukratko, vojska sada zahtjeva totalni rat, uključujući i mobilizaciju", navodi se u tekstu dvoje ruskih novinara.
Tu je još i pregršt drugih poprilično zanimljivih informacija, ali možda nema smisla citirati ih u svrhu neke analize jer je - kao i kod navedenih - nemoguće provjeriti njihovu točnost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
