Krenula je pobuna koju se više ne može sakriti jer nije viđena još od Rata u Vijetnamu: Američki studenti diljem zemlje hrabro ustaju protiv masakriranja Gaze, a sveučilišta i država ponovno se okreću represiji kao i prije pola stoljeća

Na današnji dan prije točno 53 godine, 30. travnja 1970., američki predsjednik Richard Nixon najavio je da će vojnu kampanju u Vijetnamu proširiti i na Kambodžu. To je dovelo do još intenzivnijih anti-ratnih prosvjeda diljem SAD-a, naročito na sveučilištima. Nekoliko dana nakon Nixonove objave nacionalna garda upada na Kent sveučilište u saveznoj državi Ohio. Allison Krause (19), Jeffrey Glenn Miller (20) i Sandra Lee Scheuer (20) ubijeni su na licu mjesta kad je nacionalna garda otvorila vatru na studente. William Knox Schroeder (19) preminuo je bolnici kasnije tog dana od posljedica ranjavanja. Još devetero studenata je ranjeno.

Masakr na Kent sveučilištu šokirao je Ameriku, a scena ubijenih studenata postala je sinonim za vrijeme rata u Vijetnamu, ali i brutalne represije države nad onima koji su digli svoj glas protiv rata.

Danas, više od pola stoljeća kasnije, ista priča bi se mogla ponoviti jer čini se da lekcije nisu naučene. Represija studenata na sveučilištima diljem SAD-a u proljeće 2024. nije puno drugačija od one iz 1970. Još se jedino nije otvorila vatra.

Uprave sveučilišta i političari ponašaju se kao da godine nisu prošle. Slobodu govora studenata dočekuje se represijom. Vjerovanje je ostalo isto - drugačija mišljenja i disidente treba tretirati sa silom.

Prosvjedi protiv rata 60-ih godina ujedno su bili i politički gnjev generacije koja je itekako osjećala da ima drugačiji pogled na svijet, ali nije imala pravo glasa. Naime, do 1971. u SAD-u pravo glasa imale su samo osobe starije od 21 godinu, a tada je spušteno na 18.

Uprave fakulteta najprije su ignorirale zahtjeve studenata. Zatim su pokušali razbiti demonstracije dovodeći policiju. Političari poput guvernera Reagana u Kaliforniji i guvernera Rhodesa u Ohiju odgovorili su još snažnije. Oni su, zajedno s predsjednikom Richardom Nixonom, nastojali politički i osobno kapitalizirati od prosvjeda. Napravili su političke karijere suprotstavljajući se onima koji su izazivali vlast, vodeći kampanju kao kandidati za "zakon i red", tvrdeći da govore u ime tihe većine i etiketirajući one koji se protive tome da su "ne-Amerikanci".

Pokazivanje sile bilo je njihovo rješenje diljem sveučilišnih kampusa u Americi. Na kraju su pozvali i Nacionalnu gardu. Tragični rezultat kulminirao je na državnom sveučilištu Kent. "Four Dead in Ohio", kako pjevaju Crosby, Stills, Nash & Young, ostat će zapamćen dokument vremena o jednom masakru koji u sebi ima toliko simbolike.

I jesu li "četvero mrtvih u Ohiju" promijenili duboko nepravedan sistem koji ih je u končanici doslovno smaknuo zbog prakticiranja onog što im je rečeno da je nešto s čime bi se kao Amerikanci trebali najviše ponositi, slobode govora?

Upravo suprotno se dogodilo. Od 60-ih godina do danas američka sveučilišta počela su se pretvarati u korporativne strukture s vrlo jasnim vertikalnim mehanizmima koji imaju za cilj kontrolirati sve - kurikulum, nastavnike i studente. Sveučilišta su postala proizvodni pogon za stvaranje idealnih novih ljudi na položajima. Sloboda govora se pak na razne načine deformirala da bi se izbjegle prave debate, a naročito drugačija mišljenja.

Takva korporativna sveučilišta postala su i iznimno skupa što je natjeralo studente da moraju uzimati ogromne kredite ne bi li financirali svoje školovanje koje nerijetko košta više desetaka tisuća dolara. Za privilegirane to možda i nije toliki problem, ali svi drugi prisiljeni su još niz godina raditi samo da bi otplatili sve dugove.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.