Obračun između Kine i Amerike sukob je koji se spominje već generacijski i pitanje gotovo nikada nije bilo hoće li do njega doći već kada će. Možda sada imamo i odgovor na to pitanje, taj sukob možda je upravo počeo. Dakako, neće se voditi oružjem, nadajmo se, već trgovinskim i ekonomskim mjerama koje mogu, povijest ovakvih sukoba nam pokazuje, biti itekako devastirajuće.
Trgovinski rat između Kine i Amerike stupa na snagu u trenutku kada se strategije pokrenu, a obje zemlje pokrenule su ih.
SAD se djelomično još uvijek oslanja na svoju konvencionalnu snagu te nastoji okružiti Kinu i vojno. To Kinu poprilično iritira i zbog toga sada imamo stalno napetu situaciju na prostoru Južnog kineskog mora. U isto vrijeme Kina nije "sjedeća patka" koja će čekati na razvoj američke strategije (koju je uvelike pokrenuo Barack Obama 2012. godine predstavivši dugoročno američko prebacivanje vojno-geopolitičkog fokusa na regiju Azija-Pacifik) već priprema SAD-u potencijalno vrlo veliki udarac. Dakako, govorimo o petro-juanu.
SAD ima još uvijek najveću vojsku i najveću ekonomiju svijeta, ali pitanje je bi li SAD uspio opstati sve do sada kao jedina svjetska super-sila da ne postoji petro-dolar. Riječ je o zaista iznimnom konceptu kojeg je SAD razvio u suradnji sa Saudijskom Arabijom te im omogućava dominaciju svjetske razine (znatno opširnije o petro-dolaru i kako on omogućava SAD-u globalnu moć: Zašto nakon petro-dolar sistema SAD više neće biti ista zemlja).
Jedina zemlja na svijetu koja može ugroziti dominaciju petro-dolara je Kina, ponajviše zbog činjenica da je Kina nedavno postala najveći uvoznik nafte na svijetu preuzevši prvo mjesto od SAD-a. Nadalje, Kina bi uskoro mogla preuzeti i titulu najveće ekonomije svijeta (neki tvrde kako već i jest, no to je još uvijek upitno).
Stvar je u suštini posve jednostavna - Kina je pokrenula kupnju nafte u svojoj valuti, juanima. Sve do sada sva kupnja nafte odvijala se u američkim dolarima čineći USD ekstremno vrijednom valutom, ali ne samo vrijednom već i nužnom - jer svaka zemlja koja planira kupovati naftu mora također imati i američke dolare. Ta dominacija petro-dolara je stoga stvorila vazale diljem svijeta i to vazale koji ni ne pomišljaju na bilo kakvo otkazivanje poslušnosti jer znaju što bi im se moglo desiti ako ostanu bez dolara.
Petro-juan pak treba prvo zaživjeti "kako spada". Sama činjenica da je Kina ponudila ovu opciju nipošto ne znači da će ista preko noći "izbaciti SAD iz igre". Štoviše, pojedini analitičari čak smatraju kako bi petro-juan mogao u određenom aspektu i koristiti SAD-u. Kako? Tako što bi došlo do smanjenja vrijednosti dolara u odnosu na druge valute. Zašto bi to pasalo SAD-u? Zato jer bi njihov izvoz odjednom postao atraktivniji i dostupniji drugim zemljama.
Potpuno izbacivanje petro-dolara i stavljanje petro-juana na njegovo mjesto je pak nešto sasvim drugo, nešto što ako će se i desiti, desit će se za dosta vremena, nikako ne preko noći. Činjenica jest da neki uzdižu petro-juan tvrdeći kako će to biti skorašnji kraj "američke hegemonije", ali ne razmišlja tako nužno kinesko vodstvo. Za Peking petro-juan u ovom trenutku predstavlja vrlo privlačan način kupnje nafte jer ne moraju mijenjati svoju valutu u dolare pri kupnji, a time dodatno štede.
Zemlje poput Rusije i Irana možda priželjkuju što brži "pad" američke globalne moći, ali Kina ima neke sasvim druge interese. Rusija i Iran su zemlje koje zbog ovih i onih razloga američke jastrebove žele pokopati, provesti smjenu režima u najmanju ruku. Kina je pak - izuzev gore spomenutih vojnih okruženja i pritisaka - zapravo poprilično "zadovoljna" SAD-om, barem u ekonomskom smislu.
Neke stvari se lakše pojašnjavaju brojkama nego riječima, stoga pogledajmo podatke.
Ovo je trgovinska bilanca između SAD-a i Kine - na tablici vidimo američki izvoz prema Kini (export) i uvoz iz Kine (import):
Što uviđamo? SAD je tijekom protekle godine u Kinu izvezao 130 milijardi USD dok je iz Kine uvezao čak 505 milijardi USD - to je trgovinski deficit od čak 375 milijardi USD! Nije ni čudo što je Trump tako ljut.
Pogledajmo sada, za komparaciju, izvoz/uvoz između Rusije i SAD: 
Dakle, SAD je 2017. u Rusiju izvezao 7 milijardi USD, a uvezao 17 milijardi USD. Prosto govoreći, ovo je "kikiriki" u odnosu na trgovinske veze između SAD-a i Kine.
Za kraj, pogledajmo trgovinsku bilancu između Rusije i Kine. Prošle godine Rusija je Kini izvezla 28 milijardi USD, a iz Kine je uvezla 38 milijardi USD.
Dakle, ekonomski gledano, može se reći da je Rusija Kini bitan ekonomski partner, ali 38 milijardi USD je čak 13 puta manje od 505 milijardi USD koliko Kina trenutačno godišnje izvozi SAD-u!
Nisu bitne samo trgovinske brojke, ali su itekako bitne. Ruska trgovina s Kinom se u godinu dana povećala za 22%, to je poprilično povećanje i pokazuje jedan jasan trend, ali to je u isto vrijeme daleko od gigantske trgovine koju zajedno imaju SAD i Kina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
