Na svečanoj ceremoniji u pozlaćenoj dvorani Kremlja gdje su se nekad okrunjivali carevi, Vladimir Vladimirovič Putin je 7. svibnja položio prisegu čime je započeo njegov četvrti predsjednički mandat na čelu Ruske Federacije. Time je ako ne zapečaćena, onda barem namijenjena budućnost Rusije za sljedećih šest godina. Tu budućnost određivat će Putin i njegovi suradnici kao i svih prethodnih godina. Novi-stari ruski predsjednik pokazao je da je od 1999./2000. do danas bio u stanju izbaviti zemlju iz ogromnih problema i usmjeriti je na put održivog razvitka i na domaćem i međunarodnom planu.
"Vjerujem da je moja dužnost i značenje mog cjelokupnog života učiniti sve za Rusiju, njenu sadašnjost i budućnost, osigurati da je mirna i prosperitetna, očuvati i ovjekovječiti naš veliki narod, i donijeti prosperitet svakom kućanstvu u Rusiji", rekao je Putin u jednom dijelu svoga govora čime je dobro oslikao puteve budućnosti. Ove godine je na izborima trijumfirao s rekordnim postotkom od 77% što je još jednom pokazalo da se radi o osobi koju narod smatra uzvišenijom od običnog političara.
Iskustvo rada u KGB-u pomoglo mu je da stvori imidž autoritarnog lidera koji ima čeličnu volju i odlučnost u najtežim trenucima pa je tako Putin postao nacionalni simbol jedinstva bez obzira na sve manjkavosti njegove vladavine. Putin je u glavama nekih Rusa moderni sv. Juraj koji mačom ubija zmaja: u ovom slučaju američki imperijalizam. Sada bi "novi car" (tako neki na Zapadu nazivaju Putina) trebao u Kremlju ostati sve do 2024. čime će postati najdugovječniji ruski čelnik nakon Staljina. No za razliku od Staljina i drugih sovjetskih vođa Putin je uvjerljivo rasturao na svim izborima. Uzevši u obzir sve nepravilnosti i manjkavosti ruske demokracije, nema sumnje da je Putin legalno i legitimno pobijedio na svim izborima od 2000. do 2018.
O Putinovim postignućima u proteklih 18 godina u unutarnjoj i vanjskoj politici dobro se zna i vidi iz dana u dan. Ukratko, može se zaključiti da je došlo do unutarnje konsolidacije i napretka dok je u vanjskoj politici povraćen ruski status supersile. U fazama gledano, u svom prvom mandatu između 2000. i 2004. Putin je napravio stabilizaciju i konsolidaciju ruske države. U drugom mandatu između 2004. i 2008. je upravljao obogaćivanjem i materijalnim probicima ruskog naroda. U mandatu kada je bio premijer između 2008. i 2012. rješavao je probleme prouzrokovane Svjetskom financijskom krizom.
Prošli mandat od 2012. do 2018. bio je iznimno zahtijevan jer se dogodilo urušavanje odnosa sa Zapadom i sankcije, ukrajinska i sirijska kriza, velike promjene u međunarodnim odnosima što je dovelo do Putinovog zaokreta Aziji i državama van NATO sfere. Uspio je povratiti ugled i poštovanje Ruskoj Federaciji. Na domaćem planu kao posljedica sankcija rusko gospodarstvo je pogodila kriza i recesija, rubalj je izgubio pola svoje vrijednosti 2015./16., ali nije bilo većih prosvjeda niti većeg zadovoljstva naroda. Naprotiv, vladajuće strukture su se dodatno stabilizirale, a ruska ekonomija se ponovo uzdiže.
Ali daleko je to idealnog svijeta jer povijest Rusije pokazuje da je nepredvidiva i dinamična i da su često stvari drukčije od onih na prvi pogled. Postavlja se pitanje što će se događati do kraja Putinovog mandata koji bi mu trebao biti posljednji osim ako ne odluči promijeniti Ustav i uvesti neograničen broj mandata? Šest godina dugačak je period. "Put naprijed nikad nije lagan. Uvijek je izazovno putovanje. Ali postoji samo jedna stvar koju povijest nikad ne oprašta: ravnodušnost i nekonzistentnost, labavost i samozadovoljstvo, što se pokazuje iznimno točno danas, na ovoj točki preokreta u povijesti, dok cijeli svijet prolazi brzu promjenu." Izjavio je Putin tijekom inauguracije.
Na dan prisege predsjednik je potpisao dekrete koji ocrtavaju njegove ciljeve u narednom periodu poput reduciranja siromaštva, podizanje životnog vijeka sa 72 na 78 godina, ulaganje u tehnologiju i znanost, održavanje i jačanje vojnih kapaciteta zemlje. Označio je nastavak dosadašnje politike tako što je nominirao Dmitrija Medvedeva za premijera. Iznad svega, Putinova poruka je kontinuitet što dobro ocrtava ovaj njegov citat toga povijesnog dana: "Rusija mora biti moderna i živahna država spremna suočiti se s izazovima vremena i odgovoriti na njih sa svom svojom energijom kako bi konzistentno izgradila svoje vodstvo u područjima gdje su naše pozicije bile tradicionalno jake. U isto vrijeme, moramo raditi sa samopouzdanjem i marljivošću i usredotočiti svu našu snagu volje u područjima gdje tek trebamo ostvariti rezultate kojima težimo."
Ako Putin ostvari svoje najavljene ciljeve Rusija će do 2024. će biti vrlo razvijena i snažno napredna u (IT) tehnologijama i znanstvenoj inteligenciji, poboljšat će se ceste i drugi infrastrukturni objekti, a ruski narod živjet će znatno duže. Mnogi analitičari sumnjaju u takve Putinove navode i koriste izraz "neostagnacija" za period koji dolazi. Ruska ekonomija se polako izdiže te se može očekivati da će u idućim godinama BDP rasti. Ključno je da se ojača sektor proizvodnje i industrije te da se gospodarstvo diverzificira kako bi smanjilo ovisnost o fosilnim gorivima. Nužnost razvoja poljoprivrede ne treba posebno spominjati.
Država će u narednom periodu vjerojatno podići dob za odlazak u mirovinu i povećati poreze da bi se državni proračun bolje punio. Ruskom gospodarstvu u najbližoj budućnosti bi snažno trebalo pomoći Svjetsko nogometno prvenstvo koje se igra ovog ljeta u Rusiji. No nije vjerojatno da će Putin provoditi neke spektakularne strukturne reforme osim ako ga nužda ne natjera na to. Pokazalo se da je pragmatik i analitičar koji promjene provodi postupno u smislu procesa.
"Rusija je snažan, aktivan i utjecajan sudionik u međunarodnom životu; država je sigurna i obrambeni kapaciteti su pouzdano osigurani... Učinit ću sve da ojačam rusku moć, prosperitet i slavu." Taj Putinov citat govori da će nastaviti sadašnji kurs vanjske politike koji će težiti da Rusija bude važan globalni igrač u multipolarnom svjetskom poretku. Igrač bez kojeg se neće moći rješavati niti jedno bitno pitanje. Vanjska politika je Putinov najveći uspjeh i to priznaje većina Rusa. Npr. mladi su nezadovoljni mnogim problemima u zemlji poput korupcije i nezaposlenosti, ali zato s ponosom gledaju na međunarodni sjaj kojeg njihova država opet uživa.
Zbog toga što će ovo vjerojatno biti Putinov zadnji mandat bit će i najteži iz razloga što će morati osigurati glatku tranziciju vlasti. Glatka i bezbolna tranzicija vlasti, ako se ne računa prijenos vlasti s Jeljcina na Putina, nije se dogodila još od carskih vremena. Za vrijeme Sovjetskog Saveza nakon smrti Staljina i Brežnjeva uslijedile su žestoke borbe za vlast koje su donijele nestabilnost, a često su čistke protivničkih kadrova bile krvave. Sada se to ni pod koju cijenu ne treba dogoditi. Putin je rekao da ne želi biti u uredu do svoje 100. godine i ne želi ostati jedan od onih vođa nakon kojih sve propadne. Stoga Putin postupno radi na promociji mladih političkih kadrova koji su stasali u suvremenoj Rusiji i odrasli uz američke filmove i internet te putovali po svijetu. To ne znači da su dotični vesternizirani već da je riječ o Rusima novog globaliziranog doba. Jedan od njih je i aktualni ministar ekonomskog razvoja Maksim Oreškin.
Tijekom mandata Putin će pripremati nasljednike da preuzmu kormilo zemlje nakon njegovog silaska sa scene. Moguće je da će potencijalnog novog predsjednika pripremiti tako da ga 2021. ili 2022. postavi na poziciju premijera. To može čak i ostati Medvedev, a može biti netko novi poput Oreškina ili sadašnji guverner Tule Aleksej Djumin ili netko od mnogobrojnih drugih kandidata iz vladajućih struktura. Putin će u svom zadnjem mandatu gledati na svoje mjesto u povijesti i željet će da ostane upamćen što je bolje moguće, npr. kao ruski FDR ili De Gaulle, a svakako neće htjeti da bude zapamćen kao Brežnjev nakon kojeg je sve brzo propalo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
