Kraj sna o kurdistanskoj državi

Irački Kurdi su najavili zamrzavanje rezultata referenduma o nezavisnosti, što je birokratski način potvrde da nema namjere njegovog realiziranja. A taj potez je ujedno drugi vid primirja s vladinim trupama koje su izbacile kurdske snage iz Kirkuka i okolice. Kurdi su se kockali s referendumom i naposljetku su izgubili. Čini se kao da su očekivali zapadnu pomoć, ali niti jedan zapadni saveznik nije uskočio Erbilu u pomoć, unatoč glasnim povicima u nekim zapadnim državama da je kurdski poraz pobjeda iranske prevlasti nad Irakom, a naročito osobna pobjeda zapovjednika specijalnih snaga Islamske revolucionarne garde Kasema Sulejmanija. Iako State Department nije potvrdio sudjelovanje iranskih snaga na terenu prilikom zauzimanja kontrole nad Kirkukom, čini se nevjerojatnim da bi iračke državne snage same uspjele pobijediti pešmerge – inače se ne bi natezale mjesecima i zahtijevale predaju kirkuških naftnih polja. Takva iranska pomoć je logična, jer Teheran želi stabilnog susjeda na svojim zapadnim granicama, pa je i iranski čimbenik pomogao uspjehu Bagdada, zajedno s kurdskim političkim nejedinstvom i manjkom vojne opreme. Veće je pitanje zašto Washington nije pomogao svojim kurdskim prijateljima.

Potpuni fijasko kurdskog referenduma je, ruku na srce, bio očekivan još prije nego se referendum dogodio. Teško je i zamisliti kakav koloplet nasilja bi proizvelo proglašenje neovisne kurdske države u susjednim zemljama, koje su bile spremne koordinirano napasti Kurdistan u slučaju ta...