Dogovor Sjedinjenih Američkih Država i Rusije oko suradnje u Siriji bio je kratkotrajan. Niz incidenata obilježilo je ovo razdoblje, započevši s napadom američkih zrakoplova na vojnike sirijskih državnih snaga u Deir ez-Zoru 17. rujna, pri čemu je poginulo 62 vojnika. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je rekao da mu je jako teško povjerovati da SAD mogu učiniti takvu pogrešku jer se na tlu događa samo borba između sirijske vojske i Daeša, iako je on morao sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu prenijeti američko žaljenje zbog pogreške.
Već dva dana nakon tog incidenta u Deir ez-Zoru, glavni stožer sirijske vojske je objavio da je došao kraj primirju. Primirje je trebalo stvoriti pravu priliku za zaustavljanje krvoprolića, ali su naoružane pobunjeničke skupine nesklone tom razvoju događaja. Prema objavi Sirijske arapske vojske, preko 300 kršenja primirja dogodilo se u kratkom razdoblju primirja, a pobunjenici su navodno iskoristili najavljeno primirje za mobiliziranje i naoružavanje terorističkih skupina koje su nastavile svoj krvavi pohod na gradove i vojna uporišta, ponajviše oko Aleppa, Hame i Kuneitre.
Potom je stigla optužnica iz Washingtona da je Rusija izvršila smrtonosan napad na UN-ov konvoj u Aleppu. Iz UN-a je potvrđeno da je napad na konvoj bio namjeran, a ne slučajan, iako dužnosnici UN-a nisu izravno optužili Rusiju za taj napad. Sirijske vojne snage su, uz potporu Rusije i Irana, pokrenule veliki napad na Aleppo 22. rujna, kojega prije svega drži Džabhat Fatah al-Šam (Pokret osvajanja Sirije), odnosno biva Džabhat al-Nusra, ali u suradnji s drugim radikalnim skupinama kao što je militantna selafitska organizacija Ahrar al-Šam. Sirijski predsjednik optužio je SAD za davanje prednosti Daešu i Džabhat al-Nusri. Za to je iskoristio razgovor koji je u Damasku dao američkoj novinskoj agenciji AP.
U tom je razgovoru al-Asad naglasio da je spreman zaustaviti djelovanja sirijske vojske ako će isto napraviti terorističke skupine i pobunjenici koje podržavaju SAD. Turska i Saudijska Arabija. Trenutno se uvjerenje u mogućnost zajedničkog američko-ruskog vojnog savezništva može jedino maštati jer obje strane imaju svoju međusobno vrlo sukobljavajuću agendu. Međutim, ono što se nije naglasilo u tom razgovoru jest zašto se takva agenda ne temelji na realnim činjenicama s terena.
Nesposobnost američko-ruske suradnje napokon je jasan dokaz da je Daeš iskorišten za uravnoteživanje snaga i razbijanje sposobnosti razvijenih i naprednih država na Bliskom istoku da krenu prema boljoj budućnosti. Kada se dublje promatra ta ključna teroristička organizacija onda se vidi da još u vrijeme njegovog razvoja prije proglašenja tzv. Islamskog kalifata, Daeš nije bio usmjeren protiv šijita pa čak niti protiv Irana. Saudijska Arabija je iskoristila utjecaj u toj organizaciji da se kroz tradicionalnu plemensku diplomaciju stvori organizacija koja će prvenstveno ciljati šijite u Iraku i Siriji.
Korištenjem terorizma i militantnih skupina stvorio se svojevrstan Frankenstein koji služi interesima svojih zatamnjenih vladara, ali s nejasnim krajem i posljedicama. Ono što sa znatnom sigurnošću možemo reći jest da velike sile, kao što su SAD, imaju mogućnost na laki način zbrisati te skupine s lica zemlje, no većina tih silnika se pita da li je vrijedno napora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
