Međunarodna zajednica slavi jednu od rijetkih uspjeha u današnjem nesigurnom svijetu Revolucionarne oružane snage Kolumbije (Fuerzas Armadas Revolucionrias de Colombia, FARC) završile su predaju 7100 komada oružja UN-ovoj misiji u zemlji i time su završile pobunu protiv državnih vlasti koja je trajala 53 godine! Sada se dvije strane moraju usredotočiti na implementaciju ostatka mirovnog dogovora, koji također nosi nekoliko velikih izazova.
FARC je gerilski pokret koji je bio u trajnom oružanom sukobu s vladom od 1964. Poznat po nizu vojnih taktika, FARC se koristio nekonvencionalnim metodama uključujući teroristička djelovanja. Stvoren tijekom Hladnog rata, FARC se predstavio kao marksističko-lenjinistička seljačka snaga koja je promicala političku ideju seljačkog pokreta i protuimperijalizma. FARC je stvoren kao vojno krilo Komunističke partije Kolumbije, nakon što je kolumbijska vojska napala ruralne komunističke enklave. Kao način obrane, seljaci su se uključili u FARC, kojega su kasnije klasificirali kao terorističku organizaciju Kolumbija, Sjedinjene Države, Kanada, Čile, Novi Zeland i Europska Unija. Zanimljivo, Venezuela, Brazil, Argentina, Ekvador i Nikaragva nisu stavili FARC na svoje liste terorističkih skupina, iako je organizacija imala svoje 'izlete' u Peru, Venezuelu, Brazil, Panamu i Ekvador. Dapače, venezuelanski predsjednik Hugo Chavez je priznao FARC kao regularnu vojsku i tražio kolumbijsku vladu i njezine partnere da priznaju FARC kao dio državnog sustava jer bi političko priznavanje FARC-a spriječio njegovo vodstvo u nastavku terorističkog djelovanja.
Predsjednici Andres Pastrana Arango (1998.-2002.) i Alvaro Uribe (2002.-2010.) nisu priznavali da postoji snaga koja u potpunosti nadzire dio Kolumbije, iako je to bila bjelodana činjenica. Tek je Juan Manuel Santos uspio utvrditi kako se Kolumbija bori protiv organizirane sile, a u nastojanju slamanja te sile imao je i potporu milijuna Kolumbijaca koji su od 2008. prosvjedovali protiv FARC-a. Njihove su operacije često uključivale otmice i dobivanje otkupnina. Financirali su se ilegalnim rudarstvom, oporezivanjem stanovništva na području gdje su boravili njihovi borci, te proizvodnjom i distribucijom droge. UN je ustanovio kako je 12 posto svih ubojstava civila u Kolumbiji uključivalo FARC ili ELN, dok je 80 posto uključilo desno orijentirane paravojske, a ostatak od osam posto kolumbijske sigurnosne snage.
FARC je bila daleko najveća protuvladina snaga u Kolumbiji. Godine 2007. FARC je tvrdio da ima oko 18 tisuća ljudi pod oružjem, a kolumbijska vojska je 2010. utvrdila da se sastoji od 13,800 naoružanih članova, od čega su polovica gerilski borci. Predsjednik Kolumbije Juan Manuel Santos je 2011. smanjio taj broj na 10 tisuća, ali 2013. je stigla vijest kako je od 2002. 26,...
FARC je gerilski pokret koji je bio u trajnom oružanom sukobu s vladom od 1964. Poznat po nizu vojnih taktika, FARC se koristio nekonvencionalnim metodama uključujući teroristička djelovanja. Stvoren tijekom Hladnog rata, FARC se predstavio kao marksističko-lenjinistička seljačka snaga koja je promicala političku ideju seljačkog pokreta i protuimperijalizma. FARC je stvoren kao vojno krilo Komunističke partije Kolumbije, nakon što je kolumbijska vojska napala ruralne komunističke enklave. Kao način obrane, seljaci su se uključili u FARC, kojega su kasnije klasificirali kao terorističku organizaciju Kolumbija, Sjedinjene Države, Kanada, Čile, Novi Zeland i Europska Unija. Zanimljivo, Venezuela, Brazil, Argentina, Ekvador i Nikaragva nisu stavili FARC na svoje liste terorističkih skupina, iako je organizacija imala svoje 'izlete' u Peru, Venezuelu, Brazil, Panamu i Ekvador. Dapače, venezuelanski predsjednik Hugo Chavez je priznao FARC kao regularnu vojsku i tražio kolumbijsku vladu i njezine partnere da priznaju FARC kao dio državnog sustava jer bi političko priznavanje FARC-a spriječio njegovo vodstvo u nastavku terorističkog djelovanja.
Predsjednici Andres Pastrana Arango (1998.-2002.) i Alvaro Uribe (2002.-2010.) nisu priznavali da postoji snaga koja u potpunosti nadzire dio Kolumbije, iako je to bila bjelodana činjenica. Tek je Juan Manuel Santos uspio utvrditi kako se Kolumbija bori protiv organizirane sile, a u nastojanju slamanja te sile imao je i potporu milijuna Kolumbijaca koji su od 2008. prosvjedovali protiv FARC-a. Njihove su operacije često uključivale otmice i dobivanje otkupnina. Financirali su se ilegalnim rudarstvom, oporezivanjem stanovništva na području gdje su boravili njihovi borci, te proizvodnjom i distribucijom droge. UN je ustanovio kako je 12 posto svih ubojstava civila u Kolumbiji uključivalo FARC ili ELN, dok je 80 posto uključilo desno orijentirane paravojske, a ostatak od osam posto kolumbijske sigurnosne snage.
FARC je bila daleko najveća protuvladina snaga u Kolumbiji. Godine 2007. FARC je tvrdio da ima oko 18 tisuća ljudi pod oružjem, a kolumbijska vojska je 2010. utvrdila da se sastoji od 13,800 naoružanih članova, od čega su polovica gerilski borci. Predsjednik Kolumbije Juan Manuel Santos je 2011. smanjio taj broj na 10 tisuća, ali 2013. je stigla vijest kako je od 2002. 26,...
