Republika Kostarika se nalazi smještena u Srednjoj Americi između Nikaragve na sjeveru, Paname na jugoistoku, Tihog oceana na zapadu, Karipskog mora na istoku, Ekvadora prema jugu. Ima stanovništvo oko 4.9 milijuna stanovnika raspoređena na državnom teritoriju od 51 tisuću četvornih kilometara. Kostarika se nalazi u srcu nestabilne regije koja je poznata po brojnim ratovima, sukobima, prevratima, slaboj ekonomiji. Ali za razliku od toga i usprkos skromnim prirodnim resursima, Kostarika je bogata i prosperitetna u tolikoj mjeri da se može govoriti o ekonomskom čudu u srcu Srednje Amerike.
Usprkos nepovoljnim preduvjetima i nestabilnom susjedstvu može se bez ustručavanja govoriti o fantastičnim gospodarskim rezultatima jer svi relevantni podaci pokazuju da je riječ o velikom uspjehu. Kostarika je poznata po svojoj iznimno obrazovanoj radnoj snazi i stabilnoj demokraciji. Ekonomija joj je vrlo diverzificirana i zasniva se na sektorima financija, usluga, ekoturizma, farmaceutske industrije. Sve je moguće zbog obilatih izravnih stranih ulaganja. Kostarikanci oduvijek odlično prolaze prema mjerenjima kvalitete života pa tako prema Indeksu ljudskog napretka zauzimaju 69. mjestu na svijetu 2015. što je među najboljim rezultatima latinoameričkih država. Kostarika je pohvaljena od Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) zbog mnogo veće razine ljudskog napretka, većih ljudskih prava i manje nejednakosti u odnosu na druge zemlje s približno istom razinom dohotka.
Uz to, provode se i progresivne ekološke politike. Prema Indeksu ekološkog učinka, 2016. Kostarika je rangirana 42. na svijetu i 3. u Amerikama. 2009. je proglašena od strane Indeksa sretnog planeta za "najzeleniju" državu na svijetu. 2016. je 98% svoje električne energije dobivala od obnovljivih izvora energije: hidro, solarne i geotermalne energije i biomase. Do 2021. cilj je da se ispušta 0% štetnih emisija ugljikovodika.
Kako su svi ti pozitivni rezultati mogući u nestabilnoj regiji Latinske Amerike i kako ih je mogla ostvariti država s tako malo vlastitih resursa? Kostarika dijeli sličnu povijest kao i većina susjednih zemalja. I njom su vladali Španjolci oko 300 godina sve do proglašenja neovisnosti 1821. Zbog izostanka prevelikih prirodnih bogatstava, Kostarika i njena prijestolnica San Jose nisu bili u središtu Španjolskog kolonijalnog carstva kao primjerice Lima ili Mexico City pa nisu privukli mnogo europskih naseljenika. Nakon proglašenja neovisnosti Kostarika je bila prvo dio Meksičkog Carstva pa Savezne Republike Srednje Amerike da bi postala potpuno neovisna 1838. Otada kreće veliki napredak.
Kostarika je uspjela od tada bilježiti veliki gospodarski rast i razvoj jer se odlučila opredijeliti za liberalni put razvoja. Države Latinske Amerike su u 19. stoljeću bile uzdrmane zbog političkih sukoba liberala i konzervativaca i u svakoj državi su postojali prijepori pa i krvavi ratovi oko političkog odabira. Liberalne kostarikanske vlasti su odvojile sustav obrazovanja od crkve te su puno ulagale u edukaciju. Od kasnog 19. stoljeća nadalje, vlasti su povećavale količinu trošenja javnog novca na zdravstvo i obrazovanje nauštrb trošenja na vojsku. No s vremenom na vlast su dolazile sve konzervativnije vlade.
1948. dogodio se kratki 44-dnevni građanski rat kada konzervativni predsjednik nije htio prihvatiti poraz na izborima. Pobunu je vodio Jose Figueres koji je postao predsjednik i dao je napisati novi Ustav koji se uz izmjene koristi i danas. Figueres je napravio radikalan korak i ukinuo vojsku što je značilo da vlada može više novca trošiti na zdravstvo, obrazovanje i ulaganja. Također, uspostavljen je Vrhovni izborni sud koji nadzire zakonitost i demokratičnost izbornog procesa. Istovremeno, ovlasti predsjednika su smanjene, ovlasti kongresa proširene, a ženama i Afrokostarikancima je dano pravo glasa. Dakle su središtu napretka nalazi se institucionalni okvir. Vlasti su tako prisiljene slušati svoj narod kako bi uopće mogle biti vlast.
Tijekom kasnih sedamdesetih i početkom osamdesetih, socijalne nejednakosti su se znatno smanjile zahvaljujući rastu BDP-a po glavi stanovnika. 96% stanovništva postalo je pismeno, a očekivani životni vijek se također povećao. Tijekom osamdesetih građanski rat u Nikaragvi i međunarodni dugovi negativno su utjecali na Kostariku koja je bila prva američka država koja je zaustavila plaćanje dugova. Kostarikanski predsjednik Oscar Arias je najzaslužniji za pokretanje mirovnog procesa za okončanje rata koji mu je donio Nobelovu nagradu 1987. Progresivne politike su zadržane tijekom prelaska s 20. u 21. stoljeće pa je tako nacija spremno dočekala osvit novog Milenija.
Gospodarstvo Kostarike u moderno doba je izrazito stabilno, a rast BDP-a od 2010. kontinuirano raste. Ekonomija je izišla iz kriza 1997. i 2008. i svaki put ponovo bilježi rast. Nominalni BDP u 2017. iznosio je 61.5 milijardi $ što je značajan porast od 52.6 milijardi $ u 2015. BDP je 2015. rastao 4.7%, 2016. 4.3% a 2017. 3.8%. Nominalni BDP per capita je 2017. iznosio 12 100 USD. Procjena je da ove godine ukupni BDP PPP iznosi oko 90 milijardi USD, a BDP PPP per capita iznosi 17 930 USD. Očekivani životni vijek iznosi 79.6 godina što je izvrstan rezultat za jednu zemlju u Amerikama, ali i na svjetskoj razini.
Strani investitori dolaze i privučeni su zbog političke i gospodarske stabilnosti zemlje i kvalificirane radne snage koja većinski zna engleski jezik. Također, Kostarika je privlačna ulagačima radi svojih zona slobodne trgovine pa zato ima vrlo visok postotak izravnih stranih ulaganja. Sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a, Srednje Amerike i Dominikanske republike koji je postao važeći za Kostariku 2009. olakšao je dolazak stranih ulagača i njihova ulaganja u ključne sektore gospodarstva kao što su telekomunikacijske i osiguravateljske usluge. Međutim, nedovoljno razvijena prometna infrastruktura, visoki troškovi energije i kompleksna birokracija prepreke su još većim ulaganjima.
BDP čine usluge u iznosu od 73.5%, industrija 21% i poljoprivreda 5.5%. Najjači izvozni proizvodi su banane, ananas, kava, dinja, šećer, govedina, riba, elektroničke komponente i medicinska oprema. Najjači izvozni partneri su SAD, Nizozemska, Panama, Belgija, Nikaragva i Gvatemala. Prošle godine Kostarikanci su izvezli robe u vrijednosti 10.5 milijardi $.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
