Banana republika - čuli smo svi za ovaj termin koji predstavlja uvredu za neku zemlju (tuđu ili vlastitu). No, što to zapravo znači? Zašto se koristi ovaj termin i što se točno pod njim podrazumijeva? To je zanimljiva priča kojoj ćemo se danas posvetiti, a na kraju ćemo možda moći i dati procjenu koliko "banana republika" možda prijeti svima nama. Svi bi mi potencijalno na kraju mogli završiti u jednoj banana republici, a život u takvoj je loš, vrlo loš.
Prije svega treba reći da se termin danas koristi malo drugačije od originalnog, ali ideja je ostala ista. Pa krenimo s otkrivanjem osnovnog značenja. Uvredljivi termin banana republika koristio se primarno za nestabilne zemlje Latinske Amerike čije su ekonomije uvelike ovisile u izvozu ograničenog broja proizvoda, recimo baš banana.
Zašto su zemlje Latinske Amerike toliko dugo bile - a djelomično još uvijek i jesu, ali manje -politički krajnje nestabilne, krećući se iz jedne vojno-desničarske diktature u drugu? Zato jer su nekome odgovarali takvi okrutni, ali za biznis odlični, režimi. Odgovor je lako pogoditi - glavni krivac za nestabilnost Latinske Amerike je bio američki imperijalizam, ne zato što u SAD-u postoji nešto duboko usredotočeno na opresiju svojeg šireg susjedstva, već zbog proste činjenice da je SAD najveća kapitalistička sila svijeta i odavde dolaze vodeće korporacije voljne eksploatirati druge zemlje svijeta.
Što je tipično za jednu banana republiku? Ono što je tipično i za od kapitalizma žestoko eksploatirani teritorij - najčešće imamo veliku osiromašenu radničku klasu koja radi do iznemoglosti zarađujući pritom taman dovoljno da se održe na životu, a uz nju imamo sićušnu lokalnu elitu - plutokraciju satavljenu od političke, poslovne i vojne elite.
Što iz toga zaključujemo? Upravo tako, da smo svi na neki način "banana republika", samo razine variraju. Svaka država svijeta danas je koncipirana na način da se na njenom čelu nalazi ovakva ili onakva elita, dok većina stanovnika živi u daleko lošijim uvjetima od spomenutih.
Dakako, zdrava demokracija pomaže, donekle, barem psihološki, jer se tada glavni eksponati te elite mogu svakih nekoliko godina smijeniti, ali to nema previše učinka jer demokracijom se svakako ne mogu smjenjivati šefovi korporacija, samo političari koji primarno njima odgovaraju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
