Kapitalistička proizvodnja potrošnje je nedvojbeno općedruštveni i sveobuhvatni fenomen današnjice - otvara nesaglediv prostor za artikulaciju brojnih pitanja. Kako potrošačke prakse reprezentiraju identitete potrošača, njihove životne stilove, interese, svjetonazore? Pomaže li taj fenomen izražavanju vlastite osobnosti ili tek pruža privid istoga? Jesu li današnje prakse potrošnje nametnuta ideologija suvremenog kapitalizma ili tek slobodan izbor pojedinaca? Kako izgradnja šoping centara utječe na mijenjanje vizure gradova i javnog prostora općenito? Možemo li govoriti o svojevrsnoj transformaciji iz potrošača u protrošača (prosumer)?... Aktualnost ovih pitanja tako našu epohu definira ne samo kao neoliberalnu, već i kao epohu konzumerističkog kapitalizma. U svijetu je nastala nova religija, a njezin moto je 'Kupujem, dakle postojim!' Paradoksalno, najveće vjerske blagdane prati svjetovna potrošačka groznica. Na sva zvona udara se po potrošačkom mentalitetu, a rijetko mu se tko može oduprijeti. Konzumistička filozofija i konzumerizam posebno su naišli na kritiku pri udaru recesije, pada potrošačke moći i standarda. Govori li to o našoj povodljivosti, nedostatku samopouzdanja i izgladnjelosti duha?
Raspršeni potrošači Želja za trošenjem nije ništa novo. Postoji stoljećima, a u posljednjem se razvijala uglavnom pod utjecajem korporativnog kapitala. Prijelaz iz industrijskog u potrošačko društvo značio je, između ostalog, uklanjanje potrošačkih barijera. To je zahtijevalo promjene u mišljenju i stavovima, prosperitetu i životnom standardu, proizvodnim i komercijalnim tehnikama i vještinama, ponekad i u samim zakonima. Iznad svega, zahtijevalo je komercijalizaciju društva. Sve te promjene u svijetu proizvodnje, reklamiranja i prodaje, mode i kredita značajno su utjecale na politiku, komercijalizaciju dokolice, djetinjstvo, inventivnost i kreativnost, na ekonomsko, intelektualno i socijalno prilagođavanje, te na prirodno okruženje.
Mnogi proizvodi koji su nekada bili luksuz danas su nužna potreba, što su jasni primjeri kako se potražnja/potrošnja može kreirati. Naime, logika kapitala oduvijek je naglašavala tendenciju svojevrsnog ne-prepuštanja zakonitostima ponude i potražnje, sve dok potreba za kolonizacijom 'javne sfere' nije postala primarna. Bilo je potrebno racionalne građane zamijeniti 'raspršenim' potrošačima koji će pasivno promatrati prizore masovne potrošačke kulture. U tom procesu središnju ulogu je imala reklamna industrija koja – promoviranjem čudesnih dostignuća i zadovoljstava koje pruža potrošačko društvo – omogućava kapitalu preuzimanje kontrole nad modalitetom značenja i potrošnje, te nad načinom proizvodnje. To je rezultiralo nastankom osobnosti vezane za proizvod, koja kupovinu i potrošnju doživljava kao rješenje problema, a ...
Raspršeni potrošači Želja za trošenjem nije ništa novo. Postoji stoljećima, a u posljednjem se razvijala uglavnom pod utjecajem korporativnog kapitala. Prijelaz iz industrijskog u potrošačko društvo značio je, između ostalog, uklanjanje potrošačkih barijera. To je zahtijevalo promjene u mišljenju i stavovima, prosperitetu i životnom standardu, proizvodnim i komercijalnim tehnikama i vještinama, ponekad i u samim zakonima. Iznad svega, zahtijevalo je komercijalizaciju društva. Sve te promjene u svijetu proizvodnje, reklamiranja i prodaje, mode i kredita značajno su utjecale na politiku, komercijalizaciju dokolice, djetinjstvo, inventivnost i kreativnost, na ekonomsko, intelektualno i socijalno prilagođavanje, te na prirodno okruženje.
Mnogi proizvodi koji su nekada bili luksuz danas su nužna potreba, što su jasni primjeri kako se potražnja/potrošnja može kreirati. Naime, logika kapitala oduvijek je naglašavala tendenciju svojevrsnog ne-prepuštanja zakonitostima ponude i potražnje, sve dok potreba za kolonizacijom 'javne sfere' nije postala primarna. Bilo je potrebno racionalne građane zamijeniti 'raspršenim' potrošačima koji će pasivno promatrati prizore masovne potrošačke kulture. U tom procesu središnju ulogu je imala reklamna industrija koja – promoviranjem čudesnih dostignuća i zadovoljstava koje pruža potrošačko društvo – omogućava kapitalu preuzimanje kontrole nad modalitetom značenja i potrošnje, te nad načinom proizvodnje. To je rezultiralo nastankom osobnosti vezane za proizvod, koja kupovinu i potrošnju doživljava kao rješenje problema, a ...
