Konstrakta kao rekonstrukcija prigušene nade i zašto "In corpore sano" ide dalje i od Eurosonga i od originalne zamisli same autorice

Kada je riječ o Eurosongu svima su dobro poznati politički apsekti ovog natjecanja iako se to najčešće svodilo na kritike gdje susjedne zemlje jedna drugoj, bez nekog velikog obraćanja pažnje na samu kvalitetu, olako daju po 12 bodova jer, eto, susjedska solidarnost. Ponekad se kritika tiče i popisa sudionika pa tako neki negoduju zbog činjenice da u natjecanju sudjeluju i zemlje koje nisu zemljopisno u Europi, primjerice Izrael i Australija. U slučaju Izraela stvar je donekle opravdana - sama televizija u Izraelu inicijalno je uspostavljena od strane europskih stručnjaka, kao što je bio Stuart Hood s BBC-a, tako da je Izrael dio EBU-a (European Broadcasting Union) koji je organizator Eurosonga. Jasno, činjenica da se u Izraelu osjećaju povezaniji s Europom nego svojim direktnim susjedsvom svakako igra ulogu.

Australija je pak, neki će reći, kontroverznija priča. 2015. pozvana je da nastupa u natjecanju povodom 60. obljetnice Eurosonga - i čini se da je tu i ostala iako zemljopisno nema veze s Europom (opet, neki će reći da je to ipak kulturalna stvar). Dobro, ako gledamo ovo natjecanje kao glazbenu ponudu onda se ne treba žaliti jer Australija je prošle godine imala izuzetnu predstavnicu Montaigne s pjesmom "Technicolour" (nažalost nije ušla u finale).

Zemljopisno egzotičan trenutak na Eurosongu je svakako bilo i natjecanje 1980. kad je po prvi i zadnji put nastupila i jedna afrička zemlja - Maroko. Samira Bensaid nastupila je s pjesmom "Bitaqat Hub" (Ljubavna karta). Završila je predzadnja sa 7 bodova (svih 7 dobila je od Italije).

Naravno, kad već spominjemo "egzotiku" svakako nikoga ovdje ne treba posebno podsjećati da je Eurosong samo jednom održan u socijalističkoj zemlji, 1990. u Zagrebu gdje je trijumfirao - pomalo ironično pred rat i raspad Jugoslavije - talijanski izvođač Toto Cotugno s pjesmom "Insieme". Čak i za vrijeme zahvale dok je primao nagradu poručio je "per una Europa unita".

Kako su godine prolazile Eurosong se poprilično transformirao. Te 1990. u Zagrebu još uvijek su dominirali šlageri bez previše istupanja iz "okvira". Kasnijih godina Eurosong se pretvorio u ekstravagancu zvuka i slike, možda čak i više slike nego zvuka. Vanredno ne samo da je postalo poželjno već je imalo i znatno veće šanse odnijeti pobjedu. Tako smo dobili "Austrijanku s bradom", Conchitu Wurst, koja je pomela konkurenciju 2014. Zapaženi će svakako ostati i maskirani metalci iz Finske, Lordi, koji su odnjeli pobjedu 2006.

Nema pravila, no mnogi su pokušali ekstravagantnim nastupom osigurati si što bolju poziciju u finalu. Nekad je prolazilo, nekad ne. Prošle godine u Rotterdamu pobjedu su odnijeli odlični mladi Talijani, Måneskin, sa svojom pjesmom "Zitti e buoni" pokazujući da i za rock još uvijek itekako ima mjesta.

I ako je svaki put u Eurosongu bi...