Prije dvije godine, u jesen 2019., autor ovog članka boravio je u Armeniji. Bilo je to vrijeme velikog optimizma. Relativno novoizabrani premijer Nikol Pašinijan postao je prava politička zvijezda, mladi Armenci su se politički aktivirali, a počeli su i neki ozbiljniji pregovori s Bakuom i Ankarom. Samo pola godine nakon tog posjeta, sve su nade potonule. Armenija i Azerbajdžan su se zaratili, a ishod je bio poguban za armensku stranu. Turska je pokazala svoju nedvosmislenu podršku Azerbajdžanu, logistički, diplomatski i vojno. Rusija je najzad igrala svoju ulogu medijatora, pri čemu je očita bila i opaska Jerevanu da se ne približava Europskoj uniji. Održani su i izbori u Armeniji, a Pašinijan je dobio te izbore. Nije to bilo veliko iznenađenje. Njegovi protukandidati imali su previše svojih problema iz prošlosti da bi dobili povjerenje armenskih birača. Pašinijan je jednostavno bio jedini mogući izbor, ali premijer svakako nije popularan među Armencima.
Autor je ponovno proveo petnaest dana u Armeniji u kasnom kolovozu i prvoj polovici rujna. Atmosfera je ovog puta daleko drugačija. Nema više toliko optimizma, stanje u Armeniji je podosta ozbiljno, a primirje s Azerbajdžanom će vjerojatno biti izazivano prvom prilikom. Uvjeti primirja su nejasni, a vlada je nemoćna u objašnjavanju svih potpisanih dokumenata. Ponajviše se to tiče nejasnog koridora koji bi povezivao Azerbajdžan s njihovom međunarodno priznatom enklavom Nahičevanom. Koridor prolazi južnom Armenijom, duž granice s Iranom. Ova granica je jedina koja nikad nije bila zatvorena u povijesti Armenije nakon proglašenja nezavisnosti. Islamska Republika je ujedno jedina država s kojom Armenija nema otvorenih političkih pitanja. Gruzija je također prijateljska susjedna zemlja, ali postoje neki nesporazumi i pomalo sumnjičavost među susjedima. Granica s Turskom i Azerbajdžanom je u potpunosti zatvorena i blokirana zidom. Koliko je povoljna pozicija Armenije u svijetu vidi se i po zračnom prijevozu. Većina zračnih veza je s Rusijom i Ukrajinom, kao i velikim središtima gdje žive Armenci u Iranu, Libanonu, Iraku, Rumunjskoj. Najmanje zračnih veza je s Europom. Osim Bukurešta, najizravnije veze su s Atenom, Bečom, Varšavom, Frankfurtom i Kölnom. Niti jedan armenski prijevoznik nema dozvolu leta u EU.
Usred ljeta, Jerevan i Armenija su puni turista. Zemlja s malo slučajeva zaraze Covidom-19, u kojoj se gotovo niti ne nose maske, omiljeno je izletište Rusa i Iranaca. Zemlja je prepuna smještajnih kapaciteta, razvijena je ugostiteljska djelatnost, kao i vinarstvo. Turistima se nude i izleti na Gorski Karabah odnosno Artsah (kako glasi armensko ime ove pokrajine) ali je važno ne unositi nikakve informacije u putovnicu jer bi to moglo imati posljedice zabrane ulaska u Azerbajdžan ili Tursku. Gorski Kar...
Autor je ponovno proveo petnaest dana u Armeniji u kasnom kolovozu i prvoj polovici rujna. Atmosfera je ovog puta daleko drugačija. Nema više toliko optimizma, stanje u Armeniji je podosta ozbiljno, a primirje s Azerbajdžanom će vjerojatno biti izazivano prvom prilikom. Uvjeti primirja su nejasni, a vlada je nemoćna u objašnjavanju svih potpisanih dokumenata. Ponajviše se to tiče nejasnog koridora koji bi povezivao Azerbajdžan s njihovom međunarodno priznatom enklavom Nahičevanom. Koridor prolazi južnom Armenijom, duž granice s Iranom. Ova granica je jedina koja nikad nije bila zatvorena u povijesti Armenije nakon proglašenja nezavisnosti. Islamska Republika je ujedno jedina država s kojom Armenija nema otvorenih političkih pitanja. Gruzija je također prijateljska susjedna zemlja, ali postoje neki nesporazumi i pomalo sumnjičavost među susjedima. Granica s Turskom i Azerbajdžanom je u potpunosti zatvorena i blokirana zidom. Koliko je povoljna pozicija Armenije u svijetu vidi se i po zračnom prijevozu. Većina zračnih veza je s Rusijom i Ukrajinom, kao i velikim središtima gdje žive Armenci u Iranu, Libanonu, Iraku, Rumunjskoj. Najmanje zračnih veza je s Europom. Osim Bukurešta, najizravnije veze su s Atenom, Bečom, Varšavom, Frankfurtom i Kölnom. Niti jedan armenski prijevoznik nema dozvolu leta u EU.
Usred ljeta, Jerevan i Armenija su puni turista. Zemlja s malo slučajeva zaraze Covidom-19, u kojoj se gotovo niti ne nose maske, omiljeno je izletište Rusa i Iranaca. Zemlja je prepuna smještajnih kapaciteta, razvijena je ugostiteljska djelatnost, kao i vinarstvo. Turistima se nude i izleti na Gorski Karabah odnosno Artsah (kako glasi armensko ime ove pokrajine) ali je važno ne unositi nikakve informacije u putovnicu jer bi to moglo imati posljedice zabrane ulaska u Azerbajdžan ili Tursku. Gorski Kar...
