Mark Twain je jednom u šali rekao kako svi pričaju o vremenu, ali baš nitko ništa ne poduzima po tom pitanju. No, zapravo se poduzima, poprilično. Modifikacija vremenskih uvjeta nije tako nova pojava, ali postaje iznimno zanimljiva kad počnemo pričati o razini kineskog angažmana na tom području!
Još prije godinu dana kineske vlasti donijele su odluku o ubrzanom širenju programa modifikacije vremenskih uvjeta i to na geografski prostor veći od Indije. Jedna od glavnih radnji pritom je tzv. "sijanje oblaka", odnosno riječ je o modifikaciji vremenskih uvjeta na način da se utječe na količinu kiše iz oblaka. To se postiže tako da se supstance ubacuju u zrak te iste mijenjaju mikrofizičke procese unutar samih oblaka. Kako točno? Kina se tim bavi već 6 desetljeća... vojnim zrakoplovima, ali i protuzračnim topovima u oblake ubacuju srebrni jodid ili pak tekući dušik. Time pojačavju zgušnjavanje kapljica vode koje, ako su dovoljno teške, padaju u obliku kiše.
Takvim potezima može se utjecati na pojačanje kiše ili pak njeno smanjenje. Najčešće se koristi da bi se dobilo više kiše, recimo za poljoprivredu, a ako je pak potrebno eliminirati kišu onda je se može "natjerati" da padne sad kako ne bi uzrokovala probleme u narednim danima - tako je primjerice Kina još za vrijeme Olimpijskih igara 2008. "očistila nebo" pred sportska natjecanja.
Iako postoje i određene studije koje su skeptične prema učinkovitosti modifikacije vremenskih uvjeta, u Kini je ovo sve veći sektor u kojem je zaposleno više desetaka tisuća ljudi. No, značajno širenje modifikacije vremenskih uvjeta u Kini sada je već nešto što zabrinjava i njihove susjede...
Kineski program - koji bi trebao kontrolirati količinu kiše i snijega - sad se širi na čak 55% njihovog teritorija. Riječ je o jednom sasvim novom poduhvatu magnitude kakva još nikad nije bila viđena. Ovaj projekt sad ide puno dalje od samo kontrole količine kiše kod poljoprivrede. Kinezi planiraju obnovu cijelih ekosustava uz pomoć kontroliranja vremenskih uvjeta. Također planiraju revitalizaciju ruralnih sredina gdje se populacija smanjila zbog migracije prema gradovima. To će, između ostalog, postići tako što će smanjiti opasnost od poplava, katastrofa uzrokovanih tajfunima itd.
Dakako, ovako ambiciozno širenja projekta modifikacije vremenskih uvjeta zahtjeva i velike dodatne investicije - u zrakoplove, lansirne rampe, pojačanje računalnih kapaciteta koji moraju izračunati, odnosno što točnije predvidjeti "ponašanje" vremena kako bi se isto moglo potom modificirati.
I dok će dio investicija ići na već etablirane metode koje će se samo kvantitativno proširiti, dobar dio Kina ulaže i u razvoj novih uređaja. O čemu je riječ? Jedan od planova je postavljanje tisuća posebnih komora na prostor Tibetanske visoravni - riječ je o komorama koje izgaranjem ispuštaju srebrni jodid u atmosferu, u količinama koje su dovoljne da izazovu kišu ili snijeg.
No, kako modifikacija vremenskih uvjeta može utjecati na geopolitiku? Poprilično, pogotovo kad se zna kako se ta modifikacija provodi. Naime, ovo "sijanje oblaka" mogli bismo opisati kao cijeđenje vode iz spužve, ali pitanje se postavlja - čija je to "spužva"? Takvom taktikom mogla bi se oteti tuđa voda iz oblaka. Taj problem već postoji u SAD-u gdje je pristup ovakve modifikacije vremenskih uvjeta ograničen ponajviše zbog straha od tužbi jednog teritorija protiv drugog. Ali u slučaju Kine u strahu su njeni susjedi koji neće biti u stanju tužiti Peking... Već sad tajvanski znanstvenici upozoravaju kako bi kineske aktivnosti mogle dovesti do "krađe kiše". Problem je i veći od Tajvana.
Naime, Kina će svojim programom nastojati pojačati navodnjavanje sjevernih dijelova zemlje gdje vlada znatno veća suša. Zato i jesu koncentrirani na Tibetansku visoravan iz koje planiraju kišu usmjeravati prema svojim željama. Ali na tom prostoru se nalaze rijeke Ind, Ganges, Brahmaputra, Mekong, Irrawaddy, Salween... Riječ je o rijekama koje su primarni izvor vode za oko 3.4 milijarde ljudi - to je oko 46% svjetskog stanovništva.
Možemo samo zamisliti do kakve bi ekstremno opasne situacije došlo kad bi Indija zaključila da im Kina "krade kišu"! Iz Indije su već izrazili veliku zabrinutost - još 2018. je indijska znanstvena organizacija ORF (Observer Research Foundation) objavila članak pod nazivom "Vremenski rat: najnoviji faktor kinesko-indijskog sraza?".
Neki indijski znanstvenici smatraju kako je već došlo do poremećaja u padalinama na prostoru Indije zbog kineskih aktivnosti. Dakako, imajući u vidu veliko nepovjerenje i rivalstvo između Indije i Kine, strahovi se multipliciraju pa tako indijski vojni stručnjaci smatraju kako bi Kina mogla iskoristiti modifikaciju oblaka s ciljem ograničavanja kretanja indijskih trupa na prostoru sporne himalajske granice s Kinom (gdje su se već vodili oružani sukobi).
Priprema za ispaljivanje raketa prema oblacima u Kini (izvor: Imaginechina via AP Images)
I nije to neki scenarij o ratovima iz budućnosti - takvim taktikama se SAD služio još za vrijeme Rata u Vijetnamu. Naime, u ožujku 1967. američka vojska pokrenula je operaciju pod nazivom Popeye. Cilj ove operacije, koja je potrajala do srpnja 1972., bio je produljiti monsunsku sezonu nad sjevernim Vijetnamom, naročito nad tzv. Ho Ši Minovim putem (mreža improviziranih puteva kojima su Sjevernovijetnamci za vrijeme Vijetnamskog rata prebacivali ljude i zalihe iz Sjevernog u Južni Vijetnam, krećući se najčešće preko južnog Laosa i istočne Kambodže). Operacija je bila uspješna iako postoje debate oko toga koliko je točno bio značajan taj uspjeh. Operaciju je provodila američka 54. meteorološka izviđačka eskadrila koja je imala slogan "Stvarajmo blato, a ne rat". Prema njihovim tvrdnjama na ciljanim područjima monsunska sezona je bila produžena za 30 do 45 dana!
Nije teško zamisliti da će se kineske modifikacije vremenskih uvjeta u narednom periodu znatno snažnije politizirati kako dolazi do sve većih napetosti u Aziji dok SAD nastoji okupiti što je veći broj saveznika protiv Kine.
Što se pak tiče "sijanja oblaka" postoje određene studije koje sugeriraju kako bi takav proces mogao biti dobar za borbu protiv globalnog zatopljenja - dakako, sam proces ne mijenja CO2 koncentracije u atmosferi, ali tretira direktan simptom, toplinu. No, pojedini stručnjaci navode kako to nipošto nije metoda za adresiranje klimatskih promjena pošto bi se proces morao provoditi "stotinama godina" prije no što se klimatski sustav ponovno vrati u ravnotežu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
