Vlasti u Ankari pojačavaju pritisak na SAD te ponovno traže da se američka tzv. "anti-ISIL" koalicija počne fokusirati na napade protiv sirijske vojske, a ne samo protiv ISIL-a. Za sada SAD nije popustio ovim pritiscima, no to bi se uskoro moglo promijeniti jer je došlo do određenih važnih političkih promjena u samom SAD-u (vidi: Veliki udarac za Obamu i Demokrate: Republikanci u izborima za Kongres preuzeli i Senat, John McCain postaje moćniji no ikad).
Turska je najglasnija u zagovaranju eskalacije rata u Siriji, no nije jedina, imaju snažnu podršku Francuske - bivšeg sirijskog kolonizatora. Ovih dana je francuski ministar vanjskih poslova objavio tekst u nekoliko utjecajnih listova ističući potrebu pokretanja vojne akcije u najvećem sirijskom gradu Aleppo kako bi se "spasilo" militante koji tamo drže dio grada pod opsadom u trenutku kada sirijska vojska sve snažnije steže obruč (vidi: "Nakon Kobanija spašavamo Aleppo": Na pomolu početak direktne konfrontacije između sirijske vojske i Zapadne koalicije).
Turski premijer Ahmet Davutoglu tvrdi kako sirijske snage vrše "masakr" u Aleppu i okolici te kako Turska ne može dopustiti pad Aleppa jer bi to, prema njegovim riječima, izazvalo masovnu izbjegličku krizu s kojom se Turska ne može nositi.
To uopće ne mora biti tako, štoviše, daleko je vjerojatnije da bi oslobađanje Aleppa dovelo do popuštanja aktualne izbjegličke krize jer bi se mnogi stanovnici vratili u Aleppo ukoliko vojska uspije preuzeti kontrolu. Sličan scenarij viđen je i u drugim gradovima. Kada je oslobođen Homs ljudi su se počeli masovno vraćati, tako da su izjave turskog premijera potpuno pogrešne te se on ovdje služi pričom o navodnoj eskalaciji izbjegličke krize samo kako bi dodatno vršio pritisak za pokretanje napada na Aleppo.
Dakako, zna se tko bi trebao biti glavni akter u sukobu sa sirijskom vojskom, SAD. Niti Turska niti Francuska ne žele same krenuti u takvu akciju, eventualno će se uključiti u američkoj sjeni, ali žele da SAD povede taj sukob. S druge strane, ako je SAD-u u interesu obračunati se s ISIL-om (što, izgleda, uopće nije tako bitno niti Ankari niti Parizu), onda im otvaranje novog fronta protiv sirijske vojske uopće ne odgovara, bar ne u ovom trenutku. No, to ne znači da Pariz i Ankara neće nastaviti sa svojim pritiscima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
