Iranu se priprema klopka i stupit će prema svemu sudeći na snagu već kroz koji dan. Naime, 12. svibnja je američki rok za od strane SAD-a tražene promjene nuklearnog sporazuma s Iranom. Nekoliko je mogućih scenarija - Europa može pokleknuti pod američkim pritiskom te nuditi nekakve revizije koje pak SAD može, ali i ne mora, prihvatiti. Nadalje, tu je Iran koji poručuje kako ne pristaje na revizije bilo kakve vrste.
Dakako, imajući u vidu da iza cijele ove krize stoji američki predsjednik Trump, uvijek je moguće da Iran u zadnjem trenutku pristane na reviziju, kako bi spasili što se spasiti da - to je već klasična Trumpova taktika.
S druge strane, a tako sugeriraju najnovije informacije, SAD možda ni ne želi reviziju, možda im je cilj samo uništiti iranski nuklearni sporazum kako bi na taj način izbacili Iran iz trenutačnog zaklona koji mu ovaj sporazum omogućava.
Za SAD je Iran ključni remetilački faktor na Bliskom istoku - za SAD i njihove bliskoistočne saveznike, primarno Saudijsku Arabiju i Izrael. Tko je od ove trojice najžešće fokusiran protiv Irana nije toliko ni bitno, za sve tri zemlje "smjena režima" u Teheranu postaje imperativ - nužnost za daljnje provođenje aktualne vanjske politike.
Trumpova priča o reviziji bi stoga mogla biti samo varka, lakši dolazak do konačnog cilja - eliminacije nuklearnog sporazuma. Naime, sve dok je sporazum aktivan Europa će u neku ruku "čuvati leđa" Iranu, radeći kontinuirano na jačanju bilateralnih odnosa, bez obzira na iransku aktivnost u regiji.
Podsjetimo, nije Europa ta kojoj Iran smeta, već spomenutoj trojici - Washingtonu, Tel Avivu i Rijadu. Da, moglo bi se reći kako se interesi Irana i Francuske mimoilaze u Siriji, no to je od manjeg prioriteta od nuklearnog sporazuma (interesi Irana i Turske još se i više mimoilaze u Siriji pa ove dvije zemlje i dalje održavaju relativno prijateljske odnose).
Činjenica da se Europa javno i glasno založila za očuvanje nuklearnog sporazuma s Iranom, čak i dok Trump grmi da je riječ o "užasnom" sporazumu, je zanimljiva iz više aspekata. Kao prvo ova situacija otkriva već od ranije poznatu slabost izraelske vanjske politike u Europi. Izrael se mora oslanjati na SAD, kontinuirano, za svoje želje i prohtjeve na Bliskom istoku.
Koliko god je izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio entuzijastičan oko svoje prezentacije na kojoj je nastojao svijet uvjeriti u to da Iran razvija nuklearno oružje, ili ga je planirao razvijati, činjenica je da Francuska, Britanija i Njemačka nisu "pale" na njegovu priču ističući da ako je istina ono što govori onda to znači da sporazum s Iranom ima još i više smisla.
Zanimljivo je uočiti i to kako Europa itekako može biti razborita, poručujući Netanyahuu "NE", kad hoće. Naime, Netanyahu je zaista pokazao pregršt dokumenata koji indiciraju, ako su autentični, da je Iran zaista planirao napraviti nuklearnu bombu. Na to Europa odmahuje i ne želi davati previše pažnje. S druge strane u slučaju Skripal Europa djeluje krajnje kaotično i izbacuje ruske diplomate bez ikakvih dokaza. Jedini dokaz u svemu ovome je da se Europa vodi, što nije neka novost, striktno svojim interesima, odnosno percepcijom svojih interesa.
No, bez obzira što bi Europa htjela, ako Trump odluči da sporazum s Iranom mora propasti, propast će.
Zašto je ovo klopka za Iran? Zato jer je jasno da Iran ne može prihvatiti revizije koje bi, između ostalog, ugrozile i njihovu nacionalnu sigurnost i ekonomiju. S druge strane kada se sporazum raspadne postat će ponovno direktna meta potencijalne agresije, baš kao i u tjeskobnim trenucima prije pregovora o nuklearnom sporazumu (dok je iranski predsjednik bio tvrdolinijaš Mahmoud Ahmadinedžad).
Bez aktivnog nuklearnog sporazuma dovoljno je da SAD poruči kako vjeruje u svaku riječ koju je iznio Benjamin Netanyahu i može krenuti napad na Iran.
Nadalje, već je stvorena percepcija da će Iran, ako se sporazum raspadne, odmah "jurnuti" prema izgradnji nuklearnog oružja. To je možda točno, možda i nije, ali bez obzira meta će ponovno biti iznad Irana jer će se stvoriti određena panika i "potreba" da se Iran zaustavi prije no što bude "prekasno".
Ovih dana je aktualno prognoziranje po pitanju što bi Iran mogao učiniti ako se sporazum raspadne, odnosno kako bi mogao "uzvratiti", pa se tako spominju razna žarišta gdje bi Iran mogao SAD-u "stvarati probleme" - Sirija, Irak, Jemen, Libanon, Palestina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
