Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Klimatske promjene i ekonomija: Ključna pitanja našeg doba

PIŠE: | Foto: Lukas Schulze/Getty Images/Guliver Image
8 Objavljeno:

Ekologija, klimatske promjene, opstanak planete Zemlje i svih nas koji živimo na njoj - sve to, u idealnoj situaciji, nipošto ne bi trebalo biti ispolitizirano, no, ove teme ne samo da su postale dio političke debate već predstavljaju možda i najžešću debatu od svih.

Što su klimatske promjene? Promjene u klimi, dakako, koje mogu imati posljedice, uključujući i vrlo loše posljedice, po naše živote i po živote svega na planeti Zemlji.

Globalno zatopljenje je zbog više razloga poprilično neprikladan termin. Naime, zatopljenje, zahlađenje, drastične promjene u vremenskim prilikama, pojava ekstremnih suša, podizanje razine mora - sve su to procesi koje se može kolektivno nazvati klimatskim promjenama.

Gdje je debata? Ovdje, u ova dva pitanja:
1) Događaju li se uopće klimatske promjene?
2) Ako se događaju, je li ljudska aktivnost razlog?

Kada kažemo "debata" onda zapravo mislimo na debatu u širokoj javnosti, debatu koja se vodi izvan kruga znanstvene zajednice. Naime, iako postoje brojni znanstvenici koji tvrde da čovjek nije uzročnik klimatskih promjena i/ili se klimatske promjene čak niti ne dešavaju, njihov broj je znatno manji od onih koji tvrde drugačije.

Pobornici i skeptici
Kakav je zapravo omjer snaga u stajalištima? Ovisi koga se pita - oni koji ističu kako su klimatske promjene stvarne i kako na njih utječe ljudska aktivnost navode kako postoji ogroman konsenzus u znanstvenoj zajednici koji iznosi 97%. S druge strane, skeptici tvrde kako u tim ispitivanjima nisu sudjelovali znanstvenici čije je područje specifično klimatske promjene.

Nadalje, skeptici su pokrenuli projekt pod nazivom petitionproject.org gdje tvrde kako imaju potpise više od 30,000 američkih znanstvenika koji ističu da su klimatske promjene običan mit.

Ipak, čak i kada se uzme u obzir da obje strane nastoje prikazati svoju stranu kao dominantnu, skeptici u znanstvenoj zajednici to jednostavno ne mogu učiniti jer ih je po svemu sudeći brojčano ipak znatno manje. Dakako, mogu tvrditi kako je dio sve nekakve zavjere, ali takve tvrdnje su sindrom manjka argumenata.

Javnost kao oružje
No, borba između ove dvije skupine je neumoljiva i žestoka i u konačnici neće biti bitno samo to tko iza sebe ima nepobitne ili teško pobitne znanstvene činjenice, već i to tko će moći svoju teoriju bolje prodati masama.

Naravno, svakom autentičnom znanstveniku se diže kosa na glavi od pomisli da bi znanstvene fakte trebalo pakirati u lako probavljive priče za javnost, no, pravile igre su danas nažalost takva.

Često se ističe kako je popularizacija znanosti dobra stvar, kako je to nešto što bismo trebali pozdraviti. I jest, ali ipak postoji dojam da je moderna popularizacija znanosti do te mjere razvodnjena da se daleko više oslanja na tipične hollywoodske "wow" trenutke (ili clickbait poput: "Nećete vjerovati što je otkriveno na zadnjim slikama s Marsa!"), a ne na neke konkretne nove spoznaje.

Komercijalizacija popularizacije znanosti
Popularizacija znanosti trebala bi zapravo biti učenje o znanosti, predstavljanje važnih zanimljivih znanstvenih dostignuća širokim masama na jeziku kojeg te mase mogu dobro razumjeti.

No, moderna popularizacija više nije učenje o znanosti već se primarno svodi na zabavu. To vrijedi za tzv. znanstveni sadržaj od dokumentarnih filmova o životinjama (gdje je vrhunac scena proždiranja jedne životinje od strane druge, bez previše marenja za popratni kontekst - još jednom, "wow" efekt) do novijih knjiga i popularnih časopisa.

Prošla su vremena Carla Sagana koji je znao fascinantnu priču o svemiru predstaviti javnosti bez da u isto vrijeme vrijeđa njihovu inteligenciju. Umjesto njegovog "Cosmos" serijala danas imamo jeftini zabavni program "o drevnim vanzemaljicama" na kanalu History Channel itd.

Imajući ove činjenice u vidu, nije uopće teško predvidjeti koja strana će danas imati više uspjeha u pridobivanju javnosti na svoju stranu.

Ekonomski aspekti klimatskih promjena
No, o čemu se zapravo radi? Zašto se znanstvenici ne mogu dogovoriti oko pitanja klimatskih promjena? Odgovor je vrlo jasan - zbog ekonomije.

Ogromne kompanije koje se bave fosilnim gorivima (nafta, plin, ugljen...) strašno se boje bilo kakvog novog zakona ili protokola koji bi naredio smanjivanje emisije stakleničkih plinova kao što je CO2. Zašto? Zato jer bi pretrpjeli velike financijske gubitke.

Sukladno tome ovim mega-korporacijama je u interesu ulagati milijune u bilo kakav projekt koji će potvrditi - ili barem reći da je potvrdio - da klimatskih promjena ili nema ili ako ih ima da ih nije izazvao čovjek (ili pak da aktivnost čovjeka nije u toliko velikoj mjeri pridonijela tom procesu da bi se sada ograničavala ta aktivnost - odnosno aktivnost njihovih poslovanja).

Druga strana velike anti-establišment revolucije
Uspijevaju li "fosilni lobiji" utjecati na znanstveni diskurs? Itekako, ali pritom se javlja i jedna posljedica koja im ide jako u korist - skepticizam prema klimatskim promjenama postaje proces sam za sebe kojeg više ne treba podmazivati nikakvim novcem. Na internetu možemo pronaći bezbroj video snimaka, tekstova, web stranica i drugih materijala koji tvrde kako ne samo da klimatske promjene nisu onakve kakvima ih prikazuje mainstream znanstvena zajednica već su najveća prijevara u povijesti čovječanstva.

Takve žestoke izjave, između ostalog i zbog ranije istaknute degradacije popularizacije znanosti, mnogima zvuči vrlo zanimljivo, pa čak i točnije od stavova većine znanstvene zajednice.

Lobiranje fosilnih giganata je jedna stvar, no, ovdje imamo još nešto, imamo na snazi isti fenomen koji je izglasao Brexit u Britaniji, a kasnije u SAD-u doveo Donalda Trumpa na vlast.

Velika anti-establišment revolucija prožima Zapadni svijet, a ona će imati svoje pozitivne i svoje negativne strane. Pozitivna strana će svakako biti odlazak starih vladajućih elita koje su postale preopasne po sigurnost svijeta dok će negativna strana biti skepticizam prema gotovo svim stavovima, činjenicama i pretpostavkama stare elite.

To i jest simptomatično za post-revolucionarne periode - imaju tendenciju brisanje puno toga iz "prethodnog perioda".

Od skepse do paranoje
Živimo u periodu kada se stvorio veliki kritični gnjev prema svemu što predstavlja tzv. "mainstream", a to se odnosi čak i na znanost.

Mnogi ne samo da propitkuju klimatske promjene. Propitkuje se i slijetanje čovjeka na Mjesec, ali i činjenica da je Zemlja okrugla (!) - već postoje i ozbiljne organizacije (tako se vole nazivati), Flat Earth Society, koje otvoreno tvrde da je sve zapravo bila laž, da Zemlja "nije okrugla" već je ravna ploča.

Dakako, ovo je krajnost, ali za mnoge sve atraktivnija krajnost koja se savršeno slaže u duh vremena. Pojedine istinite zavjere političko-medijskog mainstreama (spašavanja banaka umjesto naroda u vrijeme financijske krize, bombardiranje stranih zemalja zbog geopolitike itd.) toliko su protresle globalno društvo da se ovaj novi val hiper-skeptičnosti, u kojem buja i paranoja, počeo širiti na gotovo sve sfere.

Frustrirane mase ne mare baš za ekologiju
U takvoj situaciji Donald Trump može bez problema povući zemlju iz Pariškog sporazuma o klimi bez da se itko previše buni.

Nezadovoljne, frustrirane i osiromašene mase ionako nije toliko briga za klimu i ekologiju. Koliko za osobnu higijenu brine beskućnik, a koliko bogataš?

Ista analogija vrijedi i za ekologiju što pak jasno pokazuje da je ekonomski oporavak preduvjet i za normalno razmišljanje i za spas planete. Poznata autorica Naomi Klein to je odlično sažela u svojoj knjizi "Ovo mijenja svijet" gdje zapravo zaključuje kako klimi i planeti ne možemo pomoći sve dok je kapitalizam dominantna ideologija, a sve ove druge sitnice kao što su štedne žarulje, vožnja biciklom umjesto automobilom, su samo sitnice s kojima ćemo se možda osjećati dobro, ali definitivno nećemo spasiti planetu. Spasit ćemo je tako da pružimo otpor ovakvom ekonomskom modelu koji uništava i planetu i sve na njoj.

Fosilni i zeleni lobiji
No, dok se to ne desi pitanje klimatskih promjena biti će primarno pitanje obračuna između određenih sfera utjecaja. Nema sumnje da danas već postoji i poprilično snažan lobi tzv. zelene energije i obnovljivih izvora.

Zasigurno mnogi zagovornici obnovljivih izvora imaju najplemenitije želje, no, kada govorimo o lobijima, kao što je recimo nuklearni lobi, zarađivanje novca je ipak visoko na njihovom popisu interesa.

Kada već govorimo o lobijima, spomenimo time kako je naftni gigant ExxonMobil, prema nedavno otkrivenim podacima, čak od početka 80-ih znao da izgaranje fosilnih goriva negativno utječe na klimu, no, dakako, odlučili su to nikada ne priznati javno.

Zagađivači ne brinu
Što o svemu misle narodi svijeta? Kako koji, odnosno kako gdje. Vrlo su zanimljivi podaci velikog istraživanja organizacije Pew Research Center koji otkrivaju kako čak 75% ispitanika u Latinskoj Americi smatra da su "klimatske promjene vrlo ozbiljan problem", dok takav stav ima samo 45% ispitanika u SAD-u, zemlji koja je druga u svijetu po emisiji CO2 u atmosferu. Što pak misle stanovnici najvećeg zagađivača po ovom kriteriju, što misle Kinezi? Njih svega 15% smatra da su klimatske promjene vrlo ozbiljan problem.

Uočavate li uzorak? Što je nacija veći zagađivač to su njeni stanovnici manje svjesni ekoloških posljedica. Zašto? Zbog lobija, medija ili su možda svjesni da bi smanjenje zagađivanja ekologije unutar njihove zemlje dovelo da smanjenja njihove ekonomije?

Kina, Trump i ostatak svijeta
Bez obzira što većina izvora tvrdi kako su klimatske promjene vrlo opasne i da na njih utječe čovjek, odnosno ponašanje čovjeka, nezaustavljivo raste broji onih koji nastoje u potpunosti opovrgnuti sve te tvrdnje.

No, pretpostavimo na trenutak da skeptična strana jest u pravu - što ju, svejedno, pokreće? Zar nije ljepše vidjeti vjetrenjaču od tvorničkog dimnjaka? Očito je kako postoje neki razlozi zašto je skepticizam prema klimatskim promjenama uopće inicijalno buknuo. Koji su to razlozi? Snažan lobi energetskih giganata svakako je pridonio stvaranju te inicijalne skeptičnosti.

U konačnici danas imamo situaciju da bi Trump mogao u potpunosti stati na stranu onih koji odbacuju klimatske promjene. Hoće li zaista to učiniti, tek ćemo vidjeti, jer - kako i svjedočimo zadnjih nekoliko dana - sve izgovoreno za vrijeme kampanje ne mora nužno biti i točno, no, čak da Trump krene tim putem, postoje određeni mehanizmi koji će ga spriječiti da učini preveliku štetu.

Bez obzira kojim putem krene SAD, ostatak svijeta je i dalje tu te će vjerojatno nastaviti svojim putem. U ovom trenutku biti će jako zanimljivo kako će se prema svemu postaviti Kina - naime, neki već sada tvrde kako će nakon dolaska Trumpa upravo Kina postati najveći borac protiv klimatskih promjena.

Kina je još 2006. preuzela od SAD-a titulu najvećeg svjetskog zagađivača. Zbog zagađenja u Kini godišnje umre oko 1 milijun ljudi. No, Kina je zadnjih godina pokazala kako je spremna oštro se suočiti s tim problemom, a 2014. postala ja najveći graditelj obnovljive infrastrukture na svijetu.

Drugim riječima, Kina ide brzim koracima naprijed prema transformaciji koja je nužna, a ljudi poput Trumpa u takvim stvarima vide zavjeru koja ima za cilj uništiti američku proizvodnju.

Problem je, dakako, konkurentnosti - ako se sve zemlje svijeta obvežu na veću ekološku osjetljivost (Pariški sporazum), a jedino SAD ne, onda je jasno da će SAD biti u boljoj poziciji iz perspektive ekonomske konkurentnosti nego druge zemlje svijeta. U tom slučaju će se desiti to da će i drugi veliki zagađivači - prije svega Kina i Indija - krenuti putem SAD-a i napustiti svoje obveze. Ili, možda, se svi ujedine i izvrše pritisak na SAD. Kina je već upozorila Trumpa da odustajanjem od dogovora u Parizu ide kontra želja cijeloga svijeta, a takvo što neće se tolerirati, čak ni SAD-u.

Komentari

(8):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Sortiranje: | Prikaz:
  1. +3
    hint
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    01:23 | 15.11.2016.
    Koje su se drastične promjene desile globalno koje se prije nisu dešavale? Promjena srednje temperature za 0.8 stupnjeva za više od 100 godina?
    Sjećaš li se fosfata u deterdžentima? Sada ih nema, ali fosfatno zagađenje je praktično isto, svatko iole upućen znao je da dolazi od poljoprivrede. Gdje je strašna ozonska rupa? Odjednom se pokazalo da je oduvijek postojala, periodički se smanjujući i povećavajući. A sada imamo situacije otprilike kao - imaš barbarsko tretiranje prirode koje dovodi do erozije, albedo (stupanj refleksije) se promijeni, sunce prži kao ludo - kriv CO2.
    Zagađenje u Kini - to je čađa od gorenja mazuta i loših ugljena, te prašina usljed erozije - i bez zamjene nečim boljim predstavlja opasnost za samu egzistenciju.
    Pogrešna identifikacija problema daje i pogrešna rješenja. Proglašavanje časnih ljudi prostitutkama također. Jer nema te ideologije koja bi smjela moći onoga koji služi nauci natjerati da kaže 2+2=5.
    Prikaži cijeli komentar
  2. +1
    karantanac
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:19 | 14.11.2016.
    Klimatske promene na Planeti su se događale kroz istoriju,ali ovako drastine i ovako brze nisu nikada bile. Dolazak i odlazak ledenog doba odvijali su se hiljadama godina. Danas se drastične klimatske promene dešavaju u okviru ljudskog veka. Činjenica da je najveći svetski zagađivač, Kina, spremna na ogroman zaokret u politici prma klimatskim promenama,govori sam za sebe. Kinesko rukovodstvo je stavljeno pred težak zadatak izbora: zdravlje ljudi ili brzi ekonomski prosperitet kakav ne pamti istorija ekonomije. Na sreću cele planete kinesko rukovodstvo se opredelilo za ovo prvo. Pariski dogovor se dogodio u 12.o5
    Neko je upitao kako to lobi fosilnih goriva sa poštovanjem ekologije gubi profit. Samo da se u svetu za 2% smanji potrošnja fosilnih goriva, njihovi proizvođači gube hiljade milijardi dolara. Pošto se radi o nezamislivo velikim gubitcima, njima se isplati da korumpiraju sve moguće političare,pa čak i eminentne naučnike i da ih upregnu u svoja kola. Bedno deluju pojedini eminentni naučnici čak Nobelovci koji su se uključili u lobi skeptika. U nedostatku jakih činjenica oni nabrajaju "dobre" strane koje donose globalne promene. Zbog takvih Nobelovaca prostitutki ceo ljudski rod bi mogao da pretrpi ozbiljne posledice.
    Prikaži cijeli komentar
  3. +4
    hint
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    13:47 | 14.11.2016.
    Onda, ne mogu odmah kriviti ni novinare, pa ni druge. Provjeriti navode nekog rada iz prirodnih nauka praktično je nemoguće ako ne raspolažete ulaznim materijalom, jakim računalom i puno vremena. Svakako, i IQ od 140 naviše nipošto ne smeta. Zato, s druge strane, obično je onaj kome se dokaže svjesno varanje, van igre za sva vremena. Ovdje se to nije desilo, razmatranje razloga bi bio ozbiljna zadaća za sociologiju.
    Novinari bi morali biti svjesni da govore o nečemu ekvivalentnom "konsenzusu skoro svih astrologa".
    Svakako, moram reći da izgaranje fosilnih goriva svakako izbacuje toliko raznovrsnih na različite načine štetnih tvari da je nastojanje da ga se umanji apsolutno opravdano. Međutim, za sada, bez pravog modela, antropogeni CO2 je samo dobar ekonomski indikator, i u biti tako se i koristi. Pitanje je samo u čiju korist.
    Prikaži cijeli komentar
  4. +10
    gradski
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    08:02 | 14.11.2016.
    Opstanak planete zemlje...to je ful krivo. Zemlja nema sta opstat ili ne opstat. Ljudi su ti koji nemogu opstat uz ovakvo zagađivanje(znaci unistavanje stanista,a ne klimatske promjene). Zemlja ce se ionako svemu prilagodit.
    Rasprava da li se desavaju klimatske promjene ili ne je bezveze,kad svako ko je stariji od 40 se sjeca snijega preko zimskih praznika...rasprava se treba vodit koliko uopce ljudi sudjeluju u tim promjenama. Evo jedan banalni primjer. Automobili sudjeluju sa manje od 0,2% u CO a oporezivani su jako i mocno...zasto? Zato jer je najjednostavnije da se lova skuplja od malih ljudi
    Prikaži cijeli komentar
  5. +5
    hint
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:53 | 13.11.2016.
    Btw, meteorologija je ozbiljna struka, i, uz dobre podatke, daje solidne prognoze, znamo i za koliko dana. Po mom poniznom mišljenju, klimatologiju su u procesu pretvaranja u kvantitativnu znanost u jednom trenutku uzurpirali hohštapleri podržani od političara. Pa sada kažu - "ti nisi klimatolog da bi sudio o tome". Paradoksalno, da bi "bili u pravu", koriste anketiranja neukih ljudi, u najboljem slučaju BSc. nivoa ;).
    Prikaži cijeli komentar
  6. +7
    hint
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:44 | 13.11.2016.
    Nitko ozbiljan ne tvrdi da se klima ne mijenja. Pitanje je koliko je antropogeni CO2 važan, i još jedno - pošto se klima stalno mijenjala, pa koja je to temperatura optimalna, i za koga. Povijesno, hladni periodi su periodi "propasti, kuge, gladi i rata". Rimski vojnik je sve do zahlađenja klime oblačio hlače tek u Alpama.
    Prikaži cijeli komentar
  7. +5
    hint
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:36 | 13.11.2016.
    U znanosti se na kraju krajeva o istini ne odlučuje u postotcima pristaša. Neke stvari su upravo suprotne od dojma koji se stvara, "klimaskeptici" gube radna mjesta i financiranje, tako da se ljudi na kraju povuku, a ozbiljni ljudi počinju izbjegavati područje, pa i nišu skeptika počinju puniti hm... problematični kadrovi.
    Model klime morao bi moći sljedeće. Ubaciš podatke iz godine X pa izračunaš srednje vrijednosti za godinu Y nakon nje. Onda gledaš da li je tako bilo. I to za nekoliko perioda, jer za jedan može namjestiti bilo tko. Takvog modela, koji bi prošao test, nema. Ostalo je demagogija. Jednostavno, ne znamo.
    Prikaži cijeli komentar
  8. +7
    korisnik13252
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    22:43 | 13.11.2016.
    Lijepo ,taman se ponadas da polako skidas sa grbe jednog satrapa of 300 miliona, a ono uzjase drugi 4 puta veci.
    Moze li autor clanka ili netko drugi objasniti (navesti)
    koje to financijske gubitke imaju velike naftne kompanije
    nakon sto je cijeli teret dodatnih poreza prebacen na stanovnistvo uz zidanje cijena energije u nebo.
    Tvrdnje o klimatskim promjenama mi zvuce suplje,za razliku od zagadjenja zraka prvenstveno u vecim gradovima ali je ovdje zgodno povezano da se pojaca argument.
    Na kraju,cijela halabuka oko klimatskih promjena je iskoristena da bi se pokrenula cijela jedna velika industrija hi-tec naprava koje ne sluze nicemu osim praznjenju dzepova naivcima medju koje spadam I sam.
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.