Kishida u Washingtonu - analiza: Kako Amerika sve svoje azijsko-pacifičke saveznike priprema za konačnu konfrontaciju s Kinom, a u tim planovima Japan je najvažniji
Američki predsjednik Joe Biden ugostio je danas japanskog premijera Fumija Kishidu u Bijeloj kući. Dvojica su održali sastanak iza zatvorenih vrata, nakon toga konferenciju za novinare, a kasnije je na redu državnička večera na kojoj je za glazbu angažiran poznati glazbenik Paul Simon. No, bez obzira na opuštajuće melodije polovice mega-popularnog dueta Simon & Garfunkel, ovaj sastanak je zapravo vrlo ozbiljan događaj koji će bez sumnje imati dalekosežne posljedice, zapravo po cijeli svijet.
Prošlo je 12 godina otkako je nekadašnji Bidenov šef, predsjednik Barack Obama, u jednom od svojih ključnih govora najavio da se Amerika "okreće prema regiji Azija-Pacifik". Bio je to govor o budućnosti američke geopolitke u vrijeme dok se Washington još uvijek intenzivno bavio Bliskim istokom - američka okupacija Iraka tek se povlačila (ali, kao što i znamo, američka vojska nikad se nije u potpunosti povukla iz Iraka), njihov rat u Afganistanu bio je tek na polovici, a godinu dana ranije Obama, i njegova državna tajnica Hillary Clinton, bili su glavni akteri u agresiji na Libiju. No, već te 2012. (a vjerojatno i ranije) bilo je jasno u kojem smjeru ide američka vanjska politika. Kad se pak kaže da je fokus na regiji "Azija-Pacifik" to u prijevodu znači: fokus je na Kini.
Te 2012. Kina još nije bila ni približno onaj rival Americi koji je postala danas. Još nije na vlasti bio ni Xi Jinping koji je taj proces ubrzao (na vlast dolazi iduće, 2013. godine). No, čini se da oni koji su zaduženi za američku dugoročnu strategiju su dobro znali u kojem smjeru će se stvari odvijati. Kina je danas stasala kao najveći američki rival, a neki će reći i jedini. Oko toga se slažu obje američke stranke s time da republikanci misle (naročito Trump!) da bi se Amerika trebala potpuno fokusirati na suzbijanje Kine dok demokrati tu kao prijetnju sličnog ranga vide i Rusiju.
Ali što učiniti s Kinom? Što god da je u planu, Amerika treba saveznike, po mogućnosti saveznike koji su već unutar regije Azija-Pacifik, a najvažniji u tom pogledu upravo je Japan. Sukladno tome i cilj aktualnog summita, koji predstavlja prvi posjet japanskog čelnika Japanu u zadnjih devet godina (što je poprilično dugo, ali za očekivati je da će ovakve posjete sad postati češće), je kako pojačati vojnu suradnju fokusirajući se na - a to je na Zapadu već postao sastavni dio geopolitičkog žargona - "agresivnu Kinu".
Japan, dakako, nije oduvijek američki saveznik. SAD ga je "učinio" saveznikom porazivši ga u Drugom svjetskom ratu, zapravo okončavajući uvelike rat bacanjem dvije atomske bombe, na Hirošimu i Nagasaki, a kroz kasniju okupaciju i pomnu kulturološku asimilaciju, Japan je postao doista najveći i najlojalniji američki saveznik u cijeloj Aziji. To se može vidjeti i u kontekstu aktualnog rata u Ukrajini gdje su druge azijske zemlje, uključujući one koje SAD smatra saveznicima i partnerima (recimo Indija), zauzele neutralan položaj, ali ne i Japan. Odnosi između Moskve i Tokija stoga skližu na krajnje niske razine.
Fumio Kishida i Joe Biden u Washingtonu 10. travnja 2024. (izvor: AP Photo/Susan Walsh)
Ali Japan je do nedavno bio vrlo drugačija zemlja, fokusirana na tehnološki razvoj, inovacije, futurizam i - što je bilo ključno za njihov razvoj - pacifizam. No, otkako je Amerika najavila svoj "zaokret" (s Bliskog istoka) prema regiji Azija-Pacifik, u Japanu tinja debata koja zagovara napuštanje pacifizma i ponovno naoružavanje, unatoč činjenici da nitko zapravo nije prijetio Japanu.
Buknule su velike demonstracije. Japanski narod itekako zna strahote rata i tome se žele pod svaku cijenu oduprijeti. No, politika je odlučila drugačije i postaje jasno da se Japan ne može oduprijeti američkom pritisku. Zbog toga vidimo urušavanje japanske pacifističke ideje, pristupa, i Ustava, a na mjesto toga dolaze planovi ubrzanog naoružavanja i pripreme za... što god da već slijedi.
Amerika je zadovoljna tempom kojim Japan briše vlastitu pacifističku post-ratnu povijest, ali sad žele da se to dodatno i ubrza. U tom kontekstu Biden nije zaboravio pohvaliti japanskog premijera na "hrabrom odupiranju" ruskoj invaziji na Ukrajinu. Naime, Japan je također uveo sankcije Rusiji, što je rijetkost za zemlju izvan zemljopisno zapadnog bloka. Biden je također pohvalio i jačanje odnosa između Japana i još jednog važnog američkog saveznika u regiji, Južne Koreje.
Tu SAD ostvaruje progres i tu se zaista dobro vidi još uvijek velika snaga američkog utjecaja. Naime, Južna Koreja, zapravo nekoć cijela Koreja, bila je pod Japanom, kao njihov anektirani teritorij, kao kolonija, ili još gore. Japan je upravljao Korejskim poluotokom od 1910. (kad je izvršena aneksija) pa sve do 1945. godine. Japanska kontrola nad Korejom bila je brutalna uz plan gušenja i zatiranja korejske kulture kako bi prostor u najdubljem mogućem smislu pretvorio u dio Japana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
