Kini se neće dogoditi Ukrajina: Kako Peking planira preuzeti Tajvan bez ispaljenog metka
Kako "preuzeti" otok bez ispaljenog metka? U kineskom pristupu prema Tajvanu odgovor nije u spektakularnom činu, nego u nizu ponavljanih, jeftinijih i manje vidljivih poteza koji mijenjaju političku, ekonomsku i društvenu gravitaciju. Tajvan – stotinjak milja od kineske obale i ključna karika prve otočne linije – godinama živi pod pritiskom koji izgleda kao rutina: česti preleti i vojne vježbe, diplomatsko sužavanje prostora, ekonomske poluge i sustavno djelovanje mreža koje spajaju interese s obje strane tjesnaca. Cilj je jasan: smanjiti cijenu promjene statusa do točke na kojoj oružje postaje suvišno.
Prvi teren na kojem se taj proces odvija jest unutarnja politika Tajvana. Oporbena većina, predvođena Kuomintangom (KMT), posljednjih je mjeseci provodila poteze koji su izazvali masovne prosvjede i optužbe da se širi "prostor manevra" Pekinga na otoku. Kritičari su KMT‑u pripisali rezove obrambenog proračuna, rušenje protukineskih zaštitnih mjera i proceduralne manevre koji su, de facto, paralizirali Ustavni sud. Rezultat je bio "Veliki opoziv": oko 1,3 milijuna potpisa, deseci ciljano prozvanih zastupnika i završno glasovanje 26. srpnja, na kojem je oko dvije trećine prozvanih zastupnika zadržalo mandat. Taktički poraz inicijatora pretvoren je u "stratešku pobjedu" jer je, kako ocjenjuju neki analitičari, natjerao političare da javno razjasne svoj odnos prema Kini.
KMT, za kojeg protivnici tvrde da je "mekši" prema Pekingu, nastoji odbaciti etiketu poslušnika tuđih interesa. Stranačko je vodstvo ponavljalo kako su snažne obrambene sposobnosti nužne, ali i da je dijalog s kopnom – trgovinski, kulturni, infrastrukturni – razuman put za smirivanje napetosti i postizanje uzajamnih koristi. Upravo taj razmak između "odvraćanja" i "dijaloga" postao je glavna unutarnjopolitička crta podjele, čineći otok osjetljivijim na vanjski utjecaj.
Drugo polje tihe borbe jest sigurnosno-obavještajni sloj. Od 2020. tajvanske su vlasti procesuirale 159 osoba zbog sumnje na špijunažu za Kinu, među kojima 95 aktivnih ili umirovljenih vojnika. Nacionalni sigurnosni ured upozorava da Peking kombinira novčane poticaje i zastrašivanje, tražeći ljude "unutra" koji bi u krizi otvorili vrata. Predsjednik Lai Ching‑te proglasio je kopno "stranom neprijateljskom silom" i predstavio 17 protumjera: strožu provjeru dolazaka s kopna, obvezne objave o prekograničnim kontaktima dužnosnika, te jasnije smjernice za glazbenike i glumce koji rade u Kini. Anketa taipejskog Vijeća za kontinentalne poslove pokazala je da više od 70 posto ispitanika drži kako infiltracija jača.
Treći sloj čini političko‑pravna i društvena arhitektura Ujedinjenog fronta – mreže državnih i nedržavnih aktera koji šire utjecaj Pekinga kroz dijasporu, poslovne klubove, studentske programe i medije. U kolektivnom sjećanju kineske politike često se spominje "model Beipinga" iz 1949., kada je glavni grad otvoren bez borbe. Danas ta logika "najnižeg troška" znači disciplinirano guranje mekih poluga: uvjeravati, nagrađivati, izolirati – sve dok otpor ne oslabi, a promjena izgleda kao normalizacija, a ne kao prevrat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
