Mađarska je postala prvom europskom zemljom koja je službeno potpisala memorandum o razumijevanju s Kinom o promicanju Ekonomskog pojasa Puta svile i Pomorskog puta svile. Memorandum je potpisan prošle nedjelje, tijekom posjeta kineskog ministra vanjskih poslova Wanga Yia Budimpešti, gdje se susreo s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. U izjavi koju je Wang tom prilikom poslao, Kinezi naglašeno daju na znanje da očekuju da se u Put svile uključe i druge europske države. Kineski predsjednik Xi Jinping je u jesen 2013. najavio ove dvije inicijative kao način jačanja međunarodne trgovine i bilateralnih ekonomskih odnosa, iza kojih se kriju i jači politički kontakti i utjecaji.
Na koje točno države Kinezi ciljaju najvidljivije je na Expo događaju o ulaganju i trgovini između Kine i zemalja Srednje i Jugoistočne Europe, koji se ovaj tjedan održava u Ningbo Cityju, u istočnoj kineskoj provinciji Zheijiang. Na sajmu se nalazi oko 200 kompanija iz 16 zemalja, koje dočekuje 300-injak kineskih tvrtki spremih za ulaganja i trgovačku razmjenu. Mađarska je favorit. Prošlog mjeseca Air China je započela izravne letove između Budimpešte i Pekinga, a dobar dio linije otpada na robu. Ujedno se procjenjuje da će godišnje Mađarsku posjetiti 40 tisuća Kineza, te da svaki putnik okvirno troši tri tisuće dolara. Zamjenik mađarskog ministra nacionalne ekonomije, zadužen za turizam, Adam Ruszinko potvrdio je kineskoj novinskoj agenciji Xinhua da postoje planovi da se postave bilingualni jezični natpisi na ulicama i u hotelima, kako bi se kineski gosti osjećali udobnije.
Kineski izvoz u zemlje Srednje i Jugoistočne Europe počeo je padati u proteklih pet mjeseci, pa je Kina odlučila poduzeti proaktivne korake i povećati ulaganja u te zemlje. Radi se o više od pet milijardi dolara koji su uloženi u sektore energije, infrastrukture i mašinerije. I zemlje Srednje i Jugoistočne Europe povećale su izvoz u Kinu, osobito vina, piva, čokolade i kozmetičkih proizvoda.
Xi Jinping je proputovao Europu u prije godinu dana, te je u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji pozvao Europsku uniju da surađuje zajedno s Kinom u kombinaciji europskih politika i kineskog Puta svile. U gradu Brugesu je simbolički izrazio želju da Europa prihvati građenje mostova prijateljstva i suradnje s euroazijskim kontinentom, za mir, rast, reforme i napredak civilizacije. Kineskom predsjedniku je dana najviša počast, a na njegovom zadnjem govoru bile su prisutne i okrunjene glave europskih monarhija.
Međutim, napredak u suradnji Kine i Europske unije nije značajnije ostvaren. Ali, Europa nije samo Europska unija, što su Kinezi dobro shvatili, te su u prosincu 2014. suorganizirali u Beogradu sastanak Kine i zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. U Srbiju je tom prilikom došao kineski premijer Li Keqiang, koji je iz Pekinga stigao preko Kazahstana, gdje se održao sastanak Organizacije za šangajsku suradnju. Time je i on simbolički označio kuda Put svile treba kretati, te koja je diplomatsko-gospodarska poveznica Kine s Europom.
U Srbiji Kinezi žele ostvariti multilateralan dogovor o Putu svile, u razgovorima koji se već nazivaju 16+1 (16 zemalja iz Europe, od čega 11 članica Europske unije, i Kina). Kineski interes u ovoj regiji jest da stvori veću mogućnost pristupa Zapadnoj Europi gdje bi se kineski gospodarstvenici bogatili na unosnim ulaganjima u infrastrukturu, nuklearnu energiju i širenje trgovačkih veza. Ovakva diplomatska diverzifikacija omogućuje Kini izbjegavanje sukoba u staroj strukturi međunarodne multilaterale. Upotrebljavanje međunarodnih foruma se čini uspješnim za Kinu. Izuzev BRICS-a i Organizacije za šangajsku suradnju, Kina je uključena u Forum o kinesko-afričkoj suradnji (FOCAC) i Kinesko-arapskom forumu o suradnji.
Odnos sa Srednjom i Jugoistočnom Europom je ponešto drugačije posložen. Iako u kineskom ministarstvu vanjskih poslova postoji tajništvo koje se bavi s ovih 16 zemalja, taj odnos je zapravo spriječen razdvojenošću tih zemalja na zemlje Europske unije i ostale. Na zemlje EU se već osjeća pritisak, jer one s Kinom imaju bilateralne odnose, odnose kroz europske institucije, i sada kroz novi forum. Bruxelles sumnja da sve zemlje imaju podjednaki diskurz u sva tri kanala komunikacije s Pekingom, a mađarski slučaj je sada potvrdio eurobirokratima da ne drže sve konce u rukama što se tiče Srednje i Jugoistočne Europe i njihovih veza s trećim zemljama.
Za zemlje Srednje i Jugoistočne Europe taj stav Bruxellesa je sasvim jasan. U glavnim gradovima ovih dviju regija se osjeća nezadovoljstvo dominacijom velikih europskih zemalja poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Unutar ovog foruma s Kinom, mnoge manje europske članice mogu dobiti barem neku zainteresiranost kineskog vodstva. Istovremeno, mogu provoditi svoje interese bez nadgledanja ili usmjeravanja većih europskih zemalja.
Problem regije jest u tome što ne može djelovati kao regija koja bi bila snažan partner Kini. Naime, zemlje regije ne povezuje mnogo više od pukog zemljopisa. Neke članice, kao Poljska, već su veliki igrači u EU i imaju teške bilateralne odnose s Kinom. Druge zemlje, kao Bjelorusija, su izolirane, politički slomljene i vide regionalno povezivanje kao jedini izlaz iz svoje situacije. Osim toga, tu je Rusija. Mnoge zemlje regije ne žele dublje odnose s masivnim istočnim susjedom, pogotovo ne nakon zaoštravanja stanja uslijed nemira u Ukrajini. Mnoge istočnoeuropske zemlje gledaju na Putina kao na graditelja starog sovjetskog i carističkog carstva. Ipak, sve one u odnosu s Kinom vide dobru poveznicu za zemlje izvan svoje regije, i izvan kruga u kojima Bruxelles ili Moskva imaju svoj nadzor.
Ove zemlje žele što je više moguće pristupa Kini i za to daje svoje kanale za razne diplomatske aktivnosti. Ova praksa bi trebala postaviti pitanje Europskoj uniji zašto toliko članica smatra da strukture europske birokracije ne ispunjavaju očekivanja tih zemalja. A za Kinu je pitanje što zapravo motivira te zemlje da se ujedinjavaju i daju sve što imaju kako bi ostvarili što važniju poziciju u Pekingu. Odgovor i na prvo i na drugo pitanje krije se u novcu, odnosno u manjku ili nesposobnosti povlačenja europskih sredstava s jedne strane, i u potencijalima ulaganja i infrastrukturnog razvoja s druge strane.
Ako zemlje ovih dviju regija ne žele imati Rusiju za dahom, ipak bi trebale promisliti bolje. Naime, u svibnju je Xi posjetio Rusiju i Bjelorusiju, i obje zemlje su prihvatile raditi s Kinom na Ekonomskom pojasu Puta svile. Xi je prvi kineski predsjednik koji je posjetio Bjelorusiju u posljednjih 14 godina. On i predsjednik Aleksandar Lukašenko potpisali su ugovor o prijateljstvu i suradnji, kojim se obje zemlje obvezuju očuvanju i jačanju mira i stabilnosti u Euroaziji, pretvaranju regije u zonu mira, sigurnosti i održivog razvoja, zajedničkog blagostanja i harmonije.
Iza diplomatski protokolarnih riječi se kriju i praktični ishodi Xijevog posjeta. U Minsku je kineski vođa naglasio Kinesko-bjeloruski industrijski park koji bi, prema njegovim riječima, trebao postati biser Puta svile. Park je otvoren 2010. Bjelorusija je formalno prihvatila suradnju u Putu svile, što znači da bi Minsk mogao očekivati veću suradnju u trgovini, financijama, infrastrukturi i energiji. Lukašenko priželjkuje izgradnju transportne mreže željeznica, autoputeva, zrakoplovnih luka.
Lukašenko je također izjavio da se divi kineskom razvojnom modelu te da je sklon prihvaćanju reformskog stila korak-po-korak u Bjelorusiji. U geostrateškom smislu Lukašenko smatra da bi suradnja dviju zemalja mogla pomoći jačanju kineskog utjecaja u Europi, što je opća strategija Kine.
S druge strane, Rusija je prihvatila kineske zamisli, što je i simbolički dokazano na vojnoj paradi u čast 70. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu u Moskvi. I dok G7 odlučuje o političko-gospodarskim tijekovima bez najvećih gospodarskih snaga na svijetu, u ruskoj Ufi se idući mjesec održava sastanak BRICS-a i Organizacije za šangajsku suradnju. Još od početka ukrajinske krize je jasno da Rusija i Kina postavljaju izazov američkom unilateralnom svjetskom poretku, iako su još magloviti obrisi svjetske multipolarnosti. Rusija i Kina se približavaju sve više, koristeći uz to niz euroazijskih autokracija koje gutaju ulaganja. S druge strane, SAD su ojačale pacifičke saveze s Japanom, Korejom, Filipinima i Australijom. Moguće je da će upravo rastuće snage Indije, Irana, Brazila, Turske i Indonezije biti jezičac na vagi, a nakon sastanka u Ufi će mnogo toga biti jasnije.
Ufa je velika prilika Rusiji da pokaže svoju snagu. Moskva drži rotirajuće predsjedništvo i BRICS-a i Organizacije za šangajsku suradnju u 2014/2015. Država je ekonomski slaba, jer je Kremlj gotovo iskoristio sve međunarodne rezerve, a snažne ekonomske sankcije se počinju osjećati u ljudskoj svakodnevici. Ipak, ruska rublja se stabilizirala, a povećana je gospodarska suradnja s državama poput Argentine, Izraela, Turske, Mongolije i Kine. Oni polako ali sigurno zamjenjuju zapadne proizvode i ulaganja, što se može kao bumerang vratiti Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
