Dvanaest zemalja Balkana imaju nekoliko zajedničkih osobina, među kojima je svakako i tradicionalna sumnja i ambivalentnost odnosa među svima njima. Druga je stvar što se radi o zemljama koje su politički i gospodarski u relativno lošijem položaju od susjednih zemalja, čak i u komparaciji s Rumunjskom ili Grčkom, koje stanovnici tzv. Zapadnog Balkana često gledaju s visoka. No, Rumunjska, Bugarska i Grčka ne spadaju u tzv. Bermudski trokut ekonomije, iako i u tim zemljama vlada pravilo da uloženi novac misteriozno nestane. Albanija nikako da krene stopama stabilnog rasta; Srbija ima najveći gospodarski uspjeh; Grčka se smatra najboljim gospodarstvom Balkana ali je u bankrotu itd; drugim riječima, ovdje je teško pronaći državu gdje se može dobro poslovati.
Osim ako niste Kinez. Narodna Republika Kina smatra kako je Balkan jako dobro mjesto ulaganja. Kina ulaže milijarde dolara ulaganja u Grčku i druge balkanske zemlje kako bi stvorila Novi put svile od istočnog Sredozemlja do samog središta Europske unije. Navodno se radi o ukupnom iznosu od dvadeset milijardi dolara, sve u regiji gdje malo tko drugi želi ulagati toliku svotu novaca. Kinezi grade pomorsku luku u Grčkoj i željezničku poveznicu s Budimpeštom, a od tamo se nadaju izgradnji još jednog velikog terminala u Njemačkoj. Otvoreni su za privatna ulaganja i uskoro bismo mogli vidjeti kineske tvornice u Srbiji i velike terminale i logističke centre u Grčkoj, a možda i na jadranskoj obali.
Kina je ušla na Balkan u jeku grčke gospodarske krize 2010. godine, kada je grčka vlada započela proračunske rezove. Nakon dogovora s vodećim europskim državama, Atenom vlada cijeli niz raznoraznih političkih i financijskih kriza. Nezaposlenost nikako da prestane rasti, a u porastu je i stopa siromaštva. Grčki je dug sada dvostruko veći od cijelog BDP-a, što dodatno učvršćuje poznatu izreku 'dužan kao Grčka'. Istovremeno, Grčka je prožeta korupcijom i klijentelizmom, nizom birokratskih prepreka i zabrana u poslovanju te poduzetničkom klimom koja jedva da daje priliku postojanja nekolicini velikih korporacija. Europska unija je tražila od premijera Aleksisa Ciprasa reforme, proračunske rezove i privatizaciju velikih državnih poduzeća. No, postojao je velik problem u tome što nitko nije htio kupiti grčka državna poduzeća zbog lošeg stanja u kojima su se te tvrtke našle. U tržišnim uvjetima ponude i potražnje, Cipras je morao spustiti cijene tih tvrtki na vrlo niske iznose. I onda se odjednom pojavila Kina.
Kineski Cosco je preuzeo 51 posto dionica glavne grčke luke Pirej, čime je važna kineska kompanija kupila jednu od najvažnijih pomorskih luka na Sredozemlju. Kako to obično biva u kineskoj gospodarskoj diplomaciji, kineska vlada je time ujedno dobila važnog saveznika unutar Europske Unije. Cipras, nekadašnja nada reformirane ljevice i protivnika gramzljivih elita, poput silnih drugih ljevičara koji vole pjevušiti Internacionalu prije potpisivanja golemih kupoprodajnih ugovora, također je podlegao krupnom kapitalu. Ubrzo se vidjelo kako Kinezi utječu na vladu u Ateni. Grčka je blokirala kritiku Europske unije u Ujedinjenim narodima vezano za stanje ljudskih prava u Kini, što je iznimno naljutilo europske diplomate i organizacije za zaštitu ljudskih prava, koji smatraju da je time Grčka unazadila europski položaj jamca ljudskih prava u svijetu.
Kinesko većinsko vlasništvo nad Lukom Pirej daje Kini odličnu prednost jer može plasirati svoju robu na jedno od najbogatijih tržišta svijeta – u Europu. No, postoji očiti zemljopisni problem. Od Pireja do Njemačke je razdaljina od oko dvije tisuće kilometara, koju većinom čine države s lošom prometnom infrastrukturom, lošim cestama i još gorim željezničkim prugama. No, upravo ovdje Kina ulazi sa svojom idejom novog Puta svile kojim želi stvoriti prometnu infrastrukturu bilo gdje na svijetu. I ako je najbolji i najjednostavniji put od Pireja do Zapadne Europe kroz Balkan, onda će se graditi prometnice kroz ovaj europski poluotok. Stoga su Kinezi počeli graditi novu željezničku prugu koja će povezivati Beograd i Budimpeštu, a s druge se strane obnavlja pruga između Grčke i Makedonije. Kinezi su izračunali kako će im sve to biti jeftinije nego da grade prihvatnu luku i poveznice u, primjerice, Italiji. Uostalom, balkanske zemlje nude jeftinije zemljište i jeftiniju radnu snagu, a lokalne vlade su spremne prihvatiti kineski novac bez previše propitivanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
