Kineska potraga za najslabijim karikama transatlantizma: Što imaju zajedničko Francuska, Mađarska i Srbija?

Kineski predsjednik Xi Jinping stigao je tijekom jučerašnjeg dana u prvi posjet Europi u zadnjih 5 godina. Riječ je o petodnevnom putovanju koje je započeo jučer u Francuskoj, a za vrijeme boravka u Europi još će posjetiti Mađarsku i Srbiju. Njegov posjet svakako dolazi u delikatnom trenutku po pitanju odnosa između Kine i Europe, zapravo Kine i cijelog Zapada, no, baš zato je posjet dobro tempiran, a ove tri države su s razlogom odabrane.

Posjet dolazi u trenutku dok se Europska unija nastoji nositi sa sve većim prodorom kineske robe na tržište EU-a, naročito kineskih električnih automobila koji bi svojim konkurentnim cijenama, ali i tehnologijama, uskoro mogli "preplaviti" europsko tržište i potpuno izbaciti neke velike igrače kao što su njemački veliki proizvođači automobila. Zbog toga je nedavno njemački kancelar Olaf Scholz posjetio Peking nadajući se da će s kineskim predsjednikom eventualno dogovoriti neko rješenje koje bi poštedjelo njemačke interese u Kini (njemački izvoz automobila u Kinu pada iz godine u godinu), ali i u samoj Njemačkoj (jer je pod prijetnjom i njemačko interno tržište, vidi: Uloge su se obrnule - Kina sad kreće u veliki pohod na strano tržište, zemlje Europe će se braniti, ali Njemačka ne može jer su je njeni gospodarski interesi doveli u nemoguću situaciju), no, čini se da se Scholz vratio u Berlin praznih ruku.

Nedugo zatim sad imamo susret kineskog predsjednika s glavnim njemačkim rivalom za utjecaj, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, no razlika je već jasno vidljiva u samom početku - Xi dolazi Macronu, a Scholz je morao ići Xiju.

Pritom svakako treba napomenuti da su Macron i Scholz večerali zajedno u Parizu prošli četvrtak, 2. svibnja. Izvori iz njihove pratnje navode kako je upravo Kina bila jedna od glavnih tema njihovog susreta u Macronovom omiljenom restoranu La Rotonde. Navodno dvojica žele ostaviti dojam, kako mediji navode, "zajedničke koordinirane fronte protiv Kine". No, jasno je da dvojica nisu u istoj poziciji. Njemačka se puno više boji kineskih poteza. Francuska pod Macronom promovira neku novu ideju suvereniteta, ideju koja nije do kraja dorečena, ali čini se da je privukla kineskog predsjednika da situaciju istraži osobno...

Jer ono što primarno zanima Kinu u ovom trenutku je kako pronaći političke i gospodarske "rupe" unutar Europe, odnosno nešto što bismo mogli nazvati - najslabije karike u kontekstu transatlantizma. Za Kinu je ovo od esencijalne važnosti jer omča oko njenih interesa se steže, već godinama zapravo, a sad naročito kako Kina svojim proizvodima ubrzano probija put do europskog tržišta dok same europske zemlje sve slabije mogu konkurirati. U isto vrijeme Kina je itekako svjesna da je ovo izborna godina u Americi, a to kao da je izborna godina za cijeli zapadni svijet. Ankete sugeriraju da se Donald Trump vraća na vlast i nema sumnje da ako u tome uspije nastavit će točno tamo gdje je stao, a to uključuje još oštriji trgovinski rat s Pekingom.

Vodeće zemlje Europe sve su redom uspaničene od potencijalnog povratka Trumpa, što zbog percepcije da on neće biti voljan više tako izdašno financirati Ukrajinu, zbog čega će taj financijski teret morati podnijeti same (ili potpuno dići ruke od Kijeva), ali u isto vrijeme jako ih brine i Trumpov izolacionizam, odnosno činjenica da će poteze donositi primarno iz perspektive američkih interesa što nije nužno slučaj kod Bidena koji vanjskoj politici i ekonomiji pristupa globalistički.

I dok će se većina europskih zemalja podrediti Trumpu ako se vrati na vlast, Francuska pod Macronom najprkosnija je u tom opiranju, a čini se da se Macron već neko vrijeme priprema upravo za takav scenarij. Cijela njegova dorađena mantra o europskom suverenitetu usmjerena je upravo za slučaj većih turbulencija u transatlantskom savezu. Problem s Macronom je u tome što on suverenitet vidi i kao nešto poprilično militarističko pa tako prednjači u pozivima, ili barem sugestijama, prema eskalaciji rata u Ukrajini. Od spominjanja slanja trupa na ukrajinski front do sve snažnijeg isticanja ruske prijetnje, Macron zapravo gradi argument da bi Europa, valjda pod francuskim vodstvom, trebala u potpunosti na sebe preuzeti teret održavanja Ukrajine za rat s Rusijom dok se situacija u Washingtonu ponovno ne promijeni na način da odgovara europskim liberalnim vlastima kao što je njegova. To je zapravo već pokazao i ranije rekavši za vrijeme Trumpovog mandata da je NATO "klinički mrtvac", ali čini se da je brzo promijenio mišljenje nakon povratka demokratske administraciije na vlast u Americi.

Takav Macron nikako se neće svidjeti Rusiji, no za Kinu je potencijalno vrlo poželjan. I dalje stoji da će Pariz zastupati trgovinska ograničenja protiv Kine, ali možda ne u tolikoj mjeri kao što bi odgovaralo Njemačkoj. Isto stoji da će Macron vršiti pritisak na Xija tražeći od njega da ni na koji način ne pomaže Rusiji u ratu u Ukrajini, pogotovo kad je riječ o prodaji sofisticirane elektronike koju Rusija koristi za proizvodnju oružja. Teško da će uspjeti dobiti to, ali kad se jednom iznesu sva neslaganja, dvojica bi mogli pronaći i konkretna područja oko kojih se slažu, a za Xi Jinpinga to je i više nego dovoljan razlog za provesti par dana u Parizu.

Preliminarni razgovori vođeni su između Macronovog diplomatskog savjetnika Emmanuela Bonnea i kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yija, koji se u međuvremenu pojavio kao ključni sugovornik američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana u razgovorima o smanjivanju napetosti sa Zapadom.

Zanimljivo je da šef NATO-a, Jens Stoltenberg, oštro upozorava Europu da si ne smiju dozvoliti ovisiti o Kini kao što su ovisili za energetiku o Rusiji. No, u isto vrijeme kineski narativ je sličan, ali govori o drugim akterima - naime, kineski državni list The Global Times, pred dolazak Xija u Francusku, objavio je tekst u kojem se navodi: "Rusko-ukrajinski sukob natjerao je Europu da shvati svoju veliku ovisnost o SAD-u, a ovaj transatlantski odnos ugrozio je europsku politiku prema Kini".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.