Kineska potraga za najslabijim karikama transatlantizma: Što imaju zajedničko Francuska, Mađarska i Srbija?
Kineski predsjednik Xi Jinping stigao je tijekom jučerašnjeg dana u prvi posjet Europi u zadnjih 5 godina. Riječ je o petodnevnom putovanju koje je započeo jučer u Francuskoj, a za vrijeme boravka u Europi još će posjetiti Mađarsku i Srbiju. Njegov posjet svakako dolazi u delikatnom trenutku po pitanju odnosa između Kine i Europe, zapravo Kine i cijelog Zapada, no, baš zato je posjet dobro tempiran, a ove tri države su s razlogom odabrane.
Posjet dolazi u trenutku dok se Europska unija nastoji nositi sa sve većim prodorom kineske robe na tržište EU-a, naročito kineskih električnih automobila koji bi svojim konkurentnim cijenama, ali i tehnologijama, uskoro mogli "preplaviti" europsko tržište i potpuno izbaciti neke velike igrače kao što su njemački veliki proizvođači automobila. Zbog toga je nedavno njemački kancelar Olaf Scholz posjetio Peking nadajući se da će s kineskim predsjednikom eventualno dogovoriti neko rješenje koje bi poštedjelo njemačke interese u Kini (njemački izvoz automobila u Kinu pada iz godine u godinu), ali i u samoj Njemačkoj (jer je pod prijetnjom i njemačko interno tržište, vidi: Uloge su se obrnule - Kina sad kreće u veliki pohod na strano tržište, zemlje Europe će se braniti, ali Njemačka ne može jer su je njeni gospodarski interesi doveli u nemoguću situaciju), no, čini se da se Scholz vratio u Berlin praznih ruku.
Nedugo zatim sad imamo susret kineskog predsjednika s glavnim njemačkim rivalom za utjecaj, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, no razlika je već jasno vidljiva u samom početku - Xi dolazi Macronu, a Scholz je morao ići Xiju.
Pritom svakako treba napomenuti da su Macron i Scholz večerali zajedno u Parizu prošli četvrtak, 2. svibnja. Izvori iz njihove pratnje navode kako je upravo Kina bila jedna od glavnih tema njihovog susreta u Macronovom omiljenom restoranu La Rotonde. Navodno dvojica žele ostaviti dojam, kako mediji navode, "zajedničke koordinirane fronte protiv Kine". No, jasno je da dvojica nisu u istoj poziciji. Njemačka se puno više boji kineskih poteza. Francuska pod Macronom promovira neku novu ideju suvereniteta, ideju koja nije do kraja dorečena, ali čini se da je privukla kineskog predsjednika da situaciju istraži osobno...
Jer ono što primarno zanima Kinu u ovom trenutku je kako pronaći političke i gospodarske "rupe" unutar Europe, odnosno nešto što bismo mogli nazvati - najslabije karike u kontekstu transatlantizma. Za Kinu je ovo od esencijalne važnosti jer omča oko njenih interesa se steže, već godinama zapravo, a sad naročito kako Kina svojim proizvodima ubrzano probija put do europskog tržišta dok same europske zemlje sve slabije mogu konkurirati. U isto vrijeme Kina je itekako svjesna da je ovo izborna godina u Americi, a to kao da je izborna godina za cijeli zapadni svijet. Ankete sugeriraju da se Donald Trump vraća na vlast i nema sumnje da ako u tome uspije nastavit će točno tamo gdje je stao, a to uključuje još oštriji trgovinski rat s Pekingom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
