Od samog početka civilizacije kazalište je pomagalo ljudima otkriti i razumijeti sebe, svoj odnos prema svijetu, prema drugima, kao i svoj odnos prema duhovnosti. Za razliku od bilo koje druge umjetnosti, u kazalištu je fokus isključivo na čovjeku, njegovom ili njezinom postojanju i odnosu prema životu. Umjetnik, kao osoba s istančanim osjećajem za stvaranje, razvijene discipline i tehnika stvaranja, ima izrazitu potrebu prenijeti određenu poruku društvu.
"Cijeli svijet je pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu"
Jedna od najvrijednijih pojava elizabetinskog razdoblja svakako je bio razvoj profesionalne drame.
Kazalište je stvoreno kako bi se izrazio neki smisao, kako bi publici prenijelo određenu sliku, određeni doživljaj.Međutim, iskustvo kazališta nudi i više od toga. U ljudskoj je prirodi odvojiti se od onih koji su drugačiji, onih koji žive život prateći neka druga pravila koja su drugačija od naših. Kazalište razbija tu barijeru razdvojenosti i omogućuje nam da doživimo svijet druge osobe, a istovremeno i da doživimo sebe u našem vlastitom svijetu. Kazalište veže nas i naš svijet na drugu osobu i nj...
"Cijeli svijet je pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu"
Jedna od najvrijednijih pojava elizabetinskog razdoblja svakako je bio razvoj profesionalne drame.
Kazalište je stvoreno kako bi se izrazio neki smisao, kako bi publici prenijelo određenu sliku, određeni doživljaj.Međutim, iskustvo kazališta nudi i više od toga. U ljudskoj je prirodi odvojiti se od onih koji su drugačiji, onih koji žive život prateći neka druga pravila koja su drugačija od naših. Kazalište razbija tu barijeru razdvojenosti i omogućuje nam da doživimo svijet druge osobe, a istovremeno i da doživimo sebe u našem vlastitom svijetu. Kazalište veže nas i naš svijet na drugu osobu i nj...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se