Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Egipat i Bahrein smanjili su početnih trinaest zahtjeva za prestanak izolacije Katara i predstavili šest širih načela kojih bi se Doha morala držati za borbu protiv ekstremizma. U svom diplomatskom licemjerju, ova je vijest stigla sa sastanka u Kairu, gdje su se arapski saveznici dogovorili da neće više zahtijevati zatvaranje turske vojne baze u Kataru, zatvaranje Al Jazeere i prestanak odnosa s Iranom. Novi uvjeti su manje specifični u odnosu na prethodne i predstavljaju određenu volju četiri države za diplomatskim rješenjem kaše koju su same stvorile.
Za prijenosnika ove vijesti lukavo je izabran saudijski veleposlanik pri UN-u Abdalah al Mualimi. Time se niti jednoj zemlji nije dala prednost, ali je potvrđeno da je predvodnik cjelokupne hajke Saudijska Arabija. Egipat joj u tome pomaže, pa je Mualimi prenio stav četiriju prijestolnica u Kairu. Tamo je napomenuo da nova načela uključuju napore u borbi protiv ekstremizma i terorizma, zaustavljanje zaštite i financiranja terorističkih skupina i prestanak svih čina provokacije i govora mržnje. Time četvorka ne misli na financiranje Daeša, koji je sada u sutonu svog postojanja, jer je ta teroristička organizacija privržena srcu vehabijskih vladara. Ne, misli se na Muslimansko bratstvo, čiji su krakovi i Hamas i AKP u Turskoj. Mualimi je savjetovao Katarcima da prihvate ove zahtjeve i naglasio nepostojanje kompromisa.
Jedno od ključnih iznenađenja jest odustajanje od zatvaranja Al Jazeere, što je bila jedna od ključnih točaka prijepora. Mualimi je rekao da je cilj normalizacija odnosa s Katarom, a ako je jedini način do toga zatvaranje televizijske postaje, onda će se doći do toga. Ali ako se blokada može prekinuti bez zatvaranja Al Jazeere, četiri države neće zahtijevati rušenje ovog globalnog kanala. Za kraj krize je emiratska ministrica za međunarodnu suradnju Rim al Hašimi pozvala Sjedinjene Države i Kuvajt, a pohvalila je i nedavni memorandum o razumijevanju za sprječavanje financiranja terorizma koji su nedavno potpisali Washington i Doha. I ona je naglasila da je sada red na Kataru, te da se očekuje ozbiljna promjena u ponašanju, a ne samo puste priče.
Ipak, glavni razlozi prijepora su ostali prisutni, a to je odnos Katara s Turskom i Iranom. Al Hašimi je rekla da arapska skupina ne želi nikakvu vojnu eskalaciju dok je Mualimi uputio poruku kako je katarska budućnost vezana uz njegove susjede, a ne daleka mjesta, što je očiti znak odnosa spram Ankare i Teherana. Dvije zemlje su poduprle Katar u ovoj arabijskoj svađi i pružile su uvoz hrane i drugih potrepština otkako je u lipnju započela ova kriza. Mualimi je ustvrdio da, ako Turska želi imati konstruktivnu ulogu u krizi, onda je više nego dobrodošla, ali svoju ulogu ne može utvrđivati putem vojnih baza ili vojne intervencije, te bi to moglo ugroziti tursku reputaciju u arapskom svijetu. Zbog toga turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan kreće na kružnu turu pri čemu će posjetiti Dohu, Rijad i Kuvajt kako bi pokušao razriješiti sporove.
Nije jednoznačno što će Erdogan reći tijekom svog putovanja. Turska je pretrpjela velike gospodarske padove proteklih nekoliko godina zbog svojih vanjskopolitičkih odluka u odnosima prema Egiptu, Libiji, Siriji i Iraku. Nakon zahlađenja odnosa s Rusijom dobila je i težak udarac ruskih sankcija. Zaštitom Katara Turska riskira daljnje gospodarske gubitke na području Perzijskog zaljeva. U samo nekoliko mjeseci značajno je opao turski izvoz u Saudijsku Arabiju (36,4 posto), UAE (20,5 posto) i Bahrein (24 posto). Istovremeno, porastao je izvoz u Katar (49 posto) i Iran (8,5 posto). Sada je krajnje vrijeme da Turci odluče hoće li postaviti politiku ispred trgovine i koliko rizika za gospodarski uspjeh će morati preuzeti pri tom činu.
U Dohi su se mogli jasno uvjeriti u 'dobrohotnost' svojih susjeda nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati hakirali katarsku nacionalnu novinsku agenciju Qatar News Agency, nakon što je ona prenijela stavove katarskog emira Šejha Tamima bin Hamada al-Tanija o osjetljivim političkim pitanjima kao što su poveznice s Iranom i Hamasom, te o ponašanju Izraela i Sjedinjenih Država. Katarski general Ali Mohamed al-Mohanadi je na tiskovnoj konferenciji potvrdio da je hakiranje izvedeno s dva mjesta u Emiratima, pri čemu su hakeri preuzeli kontrolu nad mrežom agencije, ukrali zaporke i uploadali lažne informacije.
Oglasio se i sam al-Tani, u prvom javnom govoru nakon početka krize. Pozvao je na dijalog u rješavanju političke krize u kojoj se napala njegova zemlja i naglasio nužnost poštivanja nacionalnog suvereniteta. U govoru koji je prenijela televizija, emir je napomenuo da se Katar bori neumorno protiv terorizma te da međunarodna zajednica to priznaje.
Ovaj govor je stigao nekoliko sati nakon što je američki državni tajnik Rex Tillerson potvrdio da su Sjedinjene Države zadovoljne katarskim naporima u implementaciji sporazuma za borbu protiv financiranja terorizma i pozvao četiri zemlje na prestanak kopnene blokade Katara.
Tillerson je pozvao arapske prijestolnice na dobru volju i prestanak blokade, a svoje riječi u State Departmentu je izgovorio tijekom posjeta ministra vanjskih poslova sultanata Oman Jusufa bin Alavija bin Abdulaha. Američki državni tajnik je rekao da kopnena blokada ima najnegativniji učinak na katarski narod te da bi znak dobre volje četvorke bio dovoljan korak k rješavanju krize.
Simbolika omanskog šefa diplomacije je značajna. Omanski sultan Kabus bin Said je osobito zainteresiran da se mirno riješi kriza u Vijeću zaljevske suradnje (GCC) možda i kao posljednji veliki mirotvorni čin ove diplomatske arapske sile. Ujedno bi to Kabusu bio podstrek za konačno objavljivanje odluke o nasljedstvu. Bez djece, ovaj 76-godišnji sultan već nekoliko godina pati od raka kolona, pa se realno ne očekuje njegova dugovječnost.
Alavi nije dao izjavu za tisak, ali Oman želi razrješenje spora što je moguće brže i učinkovitije za sve strane. U tome se ponajviše pojavljuje novoimenovani zamjenik ministra vanjskih poslova za međunarodnu suradnju Sajid Asad bin Tarik al-Said, osoba za koju mnogi analitičari smatraju da bi mogao postati Kabusov nasljednik. Ali nije Oman samo zainteresiran za spašavanje GCC-a i trenutačne krize. Saudijci, Emirati i Bahreinci su vrlo nezadovoljni samim Omanom i vječitom neutralnošću svog južnog susjeda koji, blasfemije li, održava pozitivne i srdačne odnose s Iranom. Osim toga, Oman je oduvijek bio neka vrsta uljeza, s obzirom da nije ni sunitska niti šijitska zemlja, već ibadijska. Ako se ne riješe stvari s Katarom na dobar način, u Muscatu znaju da bi oni mogli biti sljedeći na udaru. U Rijadu su uvijek priželjkivali staviti Oman pod svoj nadzor, upravljati političkim procesima u sultanatu, ali takav pristup je glatko odbijen u Muscatu.
Zbog toga se za 'medijaciju' sukoba odabrao Kuvajt, a ne Oman, što bi bilo logično s obzirom na dugotrajno diplomatsko iskustvo. Kuvajt je navodno izabran zbog dobrih odnosa s obje strane, uključujući i one s Iranom i Turskom. Ali pravi pokazatelj kuvajtske lojalnosti Rijadu iskazan je prije nekoliko dana kada je Kuvajt izbacio iranske diplomate iz zemlje. Petnaestoricu iranskih diplomata je sud optužio za terorističke ćelije bliske Islamskoj republici. Kuvajt je naredio i zatvaranje iranskih vojnih, kulturnih i trgovačkih misija u zemlji, a visoki sud emirata je prošlog mjeseca osudio na doživotnu kaznu dvadesetoricu za navodne poveznice s Iranom i libanonskim Hezbolahom zbog planiranja terorističkog napada u Kuvajtu.
Time je poslana jasna poruka koga Saudijci mogu dirati, a koga ne. Američki vojni interesi u Kataru su prevažni da bi se zadovoljilo saudijske težnje za krvlju svojih susjeda. No, otežavanje odnosa s Turskom i Iranom su za Amerikance dobri u trenutačnoj postavci šahovske ploče na Bliskom istoku. Čini se da je kriza pri završetku, ali o obliku tog kraja ovisi i budućnost islamističke politike u regiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
