Karta rata i ključ Donbasa: Tri pravca ako padne Pokrovsk - E50, Kostjantinivka, Kurahove

Pokrovsk je u posljednje vrijeme pretvoren u beskrajni gradski labirint ruševina, ulaza u podrume i razrušenih stambenih blokova kroz koje se probijaju male ruske pješačke skupine, a ukrajinski branitelji, uz minimalnu rotaciju i pod sve gušćom kupolom ruskih dronova, pokušavaju održati linije. Krajem listopada i početkom studenoga ruski proboji nisu više epizodni, potisnuli su obranu na džep, ušli u grad na više točaka i uspostavili "vatrenu kontrolu" nad prilaznim cestama. To ne mora značiti trenutni kolaps, ali znači da se bitka vodi po pravilima napadača: tko kontrolira nebo male visine (FPV i izviđački dronovi) i pristupe cestama, diktira ritam.

U takvoj matrici izraz "opkoljenost" gubi klasični smisao. Ne radi se o urednim obručima, već o fluidnim, isprepletenim zonama – sivim prazninama u koje se uvlače jedan ili dvojica na motociklu ili pješice, probiju se iza linije i drže kuću, stubište, dvorište. Ukrajina odgovara helikopterskim ubacivanjima skupina za "lov" na infiltratore i pokušajima brze stabilizacije, no svaka doprema u grad je ruski snimljena, označena i vrlo često – pogođena. Kad logistika postane statistika, borci na crti brzo ostanu bez streljiva i bez mogućnosti odmora, izdržljivost padne prije same linije.

Omjer snaga je pritom krajnje nepovoljan za branitelja. Napadna masa na širem pokrovskom smjeru mjeri se u desecima tisuća, a na samim prilazima i u gradu u tisućama. Dovoljno da se istodobno radi na više pravaca – s juga, istoka i polukružno sa sjevera – i da se obranu otapa kombinacijom stalnog pritiska i lokalnih infiltracija. Ovakva struktura podsjeća na finalne faze Bahmuta i Avdiivke: obrana se ne ruši u jednom udaru, nego se usitni do točke gdje svako povlačenje postaje trčanje kroz tuđu "vatrenu mrežu".

Ako Pokrovsk zaista padne, domino‑efekt na najbližem sektoru bit će brz i grub. Mirnograd, već napola obuhvaćen, oslonjen je na cestu T0504 – zadnju ozbiljnu arteriju u tom mikro‑teatru. Gubitak Pokrovska čini Mirnograd operativno neodrživim u satima ili danima, a s njim i manji zupčanici (Rodinske, Ševčenko, Hrišine) koji drže ukrajinski izdanak u jugozapadnom Donjecku. Linija se skraćuje prema administrativnoj granici s Dnjepropetrovskom oblašću: to je razgradnja posljednjeg ozbiljno utvrđenog pojasa iz ere 2014.–2021.

E50 Zapadni vektor nakon Pokrovska zove se – E50. Ta magistrala vodi prema Dobropilji, dalje prema Pavlogradu i naposljetku prema Dnipru. Terenski, to znači ulazak u otvoreniji prostor s manje prirodnih prepreka i manjkom duboko pripremljenih ukrajinskih utvrda. Ako napadač uspije brzo "utegnuti" novouspostavljene bokove i dovući topničku logistiku naprijed, kratka operativna ekspanzija zapadno od Pokrovska je realna: niz sela i manjih gradića pada više pod prijetnjom presijecanja cesta nego klasičnim jurišem.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.