Odnos između SAD-a i Turske je apsurdan. Teško je reći kako dvije zemlje uopće diplomatski razgovaraju jer njihovi interesi i protuinteresi se toliko isprepleću da je već doista teško situaciju pratiti. Ipak, pokušajmo još jednom sve "staviti na papir" kako bismo što bolje razumjeli situaciju koja se zadnjih dana ubrzano razvija.
Turska je moćna i velika zemlja, članica je NATO pakta i dugi niz godina imala je aspiraciju postati i EU članica, ali nikada nije, primarno zbog protivljenja pojedinih EU sila. Danas je ta želja u Turskoj znatno manja nego ranije, uvelike zahvaljujući politici koju provodi turski predsjednik Erdogan.
Za njegovu politiku moglo bi se reći da je pokušaj građenja samostalnosti, ali na krilima tuđih interesa. Erdogan se i dalje pokorava interesima SAD-a koji još uvijek uspijevaju zadržati svoj utjecaj u Ankari, mada pitanje do kada. Erdoganova retorika do danas je do te mjere evoluirala (ili degradirala) da više nema gotovo nikakvih dodirnih točaka s tzv. Zapadnim vrednotama koje je jednom zastupala, a to je bilo i vrijeme kada je Zapad jako hvalio Tursku ističući kako će ona biti primjer za cijelu regiju, odnosno kako će cijeli Bliski istok biti modeliran po turskom modelu.
Erdogan vodi Tursku, prvo kao premijer i sada kao predsjednik, već više od desetljeća, a njegov pristup se mijenjao i još uvijek se mijenja. Situacija koja je uvelike promijenila njegov pristup je rat u susjednoj Siriji koji je izbio 2011. Naime, upravo je Erdogan, više od svih, bio spreman dati maksimalnu podršku za islamističke militante koji su podigli oružanu pobunu protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i kompletne sirijske sekularne nomenklature.
Ta odluka ne čudi jer i sam Erdogan je Islamist ili je barem postao. Koliko su to stvarno njegova uvjerenja, a koliko čisto politikantstvo, teško je reći, no moglo bi se pretpostaviti da je riječ o ovom drugom.
Ono na što je zanimljivo podsjetiti je činjenica da su nekoć Erdogan i Assad bili prijatelji, a sam Erdogan je zastupao politiku "nula problema sa susjedima", odnosno politiku dobrih odnosa. To se promijenilo za 180 stupnjeva nakon izbijanja rata u Siriji - Erdogan je postao glavni sponzor sirijskih militanata koji su od samog početka bili povezani s terorističkim skupinama, prvo Al-Qaedom (Al-Nusra Front), a kasnije i s još većom terorističkom silom, ISIL-om (koji je nastao iz Al-Qaede).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
