Kancelar Merz i samostalnost kao velika obmana: Europsko vodstvo učinit će sve da zadrži kontinent u američkoj orbiti, ponizno prihvaćajući "Ameriku na prvom mjestu", a Europa na drugom - i to eventualno
Kada je Friedrich Merz stupio na dužnost njemačkog kancelara, mnogi su, barem deklarativno, očekivali promjene u odnosu Berlina prema aktualnim geopolitičkim izazovima. No vrlo brzo postalo je jasno da Merz slijedi utabane staze svojih prethodnika, a možda i gorljivije nego itko do sada – osobito u pogledu potpunog oslanjanja na Washington. Ironično, europski lideri već godinama kritiziraju Donalda Trumpa zbog njegove oštre retorike, no danas se čine spremnima na sve samo da spriječe "Trumpov odlazak iz Europe". To stvara pomalo ponižavajuću poziciju za Europu u cjelini, a Merz se razotkriva kao predvodnik te politike koja, uz ostalo, pokazuje koliko su deklaracije o "snažnoj Europi" daleko od stvarnosti.
Postavlja se pitanje gdje je nestala ta famozna "europska samostalnost", toliko puta spominjana u momentima kada se raspiruje euroskepticizam i kada se kritizira američki intervencionizam u svijetu. Izgleda da, nakon svega, nema istinski neovisnog lidera koji bi rekao: "Dosta je – Europa mora biti na prvom mjestu." Umjesto toga, imamo kancelara Merza koji se, prema pisanju lista Der Spiegel, naveliko posvetio vanjskoj politici u prvim tjednima mandata, nastojeći očuvati odnos s Trumpom i američku prisutnost u europskim poslovima. Taj napor neskriveno služi nastavku anti-ruske politike, pri čemu Ukrajina ostaje glavna poluga za izolaciju i slabljenje Rusije.
Da paradoks bude veći, europski čelnici, od francuskog predsjednika Emmanuela Macrona do Merza, već su mnogo puta naglasili potrebu za "jačom, suverenom Europom". Ipak, kada dođe trenutak za konkretne poteze, svi se povijaju prema američkim interesima, čak i onda kada su u suprotnosti s europskim. Situacija dodatno postaje tragikomična kada se uzme u obzir da upravo Merz, koji navodno želi čuvati jedinstvo Zapada, mora igrati na kartu Trumpove taštine i nuditi mu "poslove" zbog kojih će Trump zaboraviti na vlastite ranije kritike o beskrajnom angažmanu SAD-a u Europi.
Takve političke igre imaju izravne posljedice na rat u Ukrajini i na šire sigurnosne prilike u Europi. Merz je, kako navode i njemački i europski izvori, do sada govorio više o novim sankcijama i isporukama naprednijeg naoružanja Kijevu nego o bilo kakvoj mogućnosti mirovnog procesa. Dapače, iz ruskih izvora stižu upozorenja da bi Njemačka mogla postati izravna meta ako se njemačke rakete budu koristile za napade na Moskvu. Iako se u Berlinu donekle i vagalo hoće li poslati Taurus rakete, Merzova vlada navodno više ne isključuje takvu opciju. Kada i ako to bude i službena odluka, eskalacija je zajamčena.
Gledajući Merzovu "diplomatsku ofenzivu", očito je da ona ne cilja miru, nego jačanju militarizacije i stava prema Rusiji – stava koji se ipak u konačnici svodi na to da SAD mora ostati vojno i politički nazočan u Europi. Činjenica da se europski lideri istodobno javno zgražaju nad Trumpovim načinom vođenja vanjske politike, dok ispod stola pokušavaju pridobiti njegovu podršku, otkriva svu dubinu europskog gotovo pa svojevoljno marionetskog položaja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
