Već neko vrijeme Kraljevina Maroko se pokušava profilirati kao zemlja promicateljica umjerenog islama i kao medijator na području Sahela. Prije deset godina Maroko je započeo Nacionalnu inicijativu za ljudski razvoj i preuzeo nadzor nad bogomoljama. Marokanska vlada preuzela je i obrazovanje mladih imama i muršidata (ženske islamske učenjakinje) te pokrenula racionalizaciju, rehabilitaciju i modernizaciju tradicionalnog obrazovanja. Od prošle godine, Maroko je pokrenuo i programe vjerske suradnje s arapskim i afričkim zemljama. Sve to ne bi bilo čudno da Marokom ne vlada islamistička stranka, narasla na rezultatima ustanka tzv. Arapskog proljeća, u potezu koji je poštedio marokanskog kralja Mohameda VI. značajnijih poteškoća u zemlji. Nedavni susret marokanskog islamističkog premijera s egipatskim predsjednikom, međutim, pokazuje da se međupolitički odnosi u samom Maroku nisu pretjerano poboljšali.
Lista zemalja s kojima Marokanci žele surađivati je u porastu. Uz Mali, koji vrvi problemima vezanim za nesigurnost i nestabilnost, udio u novoj marokanskoj ulozi žele imati Gvineja, Nigerija, Obala Bjelokosti, Gabon, Maldivi, Tunis, Libija, čak i Egipat. Diplomatska strategija Maroka dosegla je svoj vrhunac kada je krenula ozbiljnija rasprava o vjerskom ekstremizmu na međunarodnoj sceni, a posebice u islamskom svijetu. Maroko je alternativu tim radikalnim ideologijama pronašao u širenju tzv. umjerenog islama, u čemu surađuje s vladama Mauritanije i Senegala, nastojeći sebe učvrstiti kao ključnu zemlju koja razumije probleme Sahela i istovremeno ih želi riješiti.
Još prije dvije godine je parlamentarna delegacija Europskog parlamenta u Sahelu podnijela izvještaj europskim parlamentarnim zastupnicima u Strasbourgu u kojemu se Maroko spominje kao demokratska arapska i muslimanska zemlja koja spaja nekoliko različitih civilizacija. Ova uloga tvori od Maroka jedinstven politički i gospodarski razvojni model koji odgovara na probleme apsolutizma i netolerancije koja raste u ostalim arapskim i muslimanskim zemljama. Ponovno krajem 2013., tijekom 11. sjednice Vijeća marokansko-europskog udruženja, Rabat je branio sveobuhvatni pristup sigurnosti i razvoju. Na ovom sastanku je Maroko primio od EU više od tri milijarde eura koje je EU pripremila za Sahel. Maroko je već tada pripremio proračun od pet milijuna dolara i izjavio da je posve spreman da ojača ovakvu suradnju s Europljanima kroz implementaciju aktivnosti, a posebno kao dio trostrukog pristupa (EU-Maroko-Sahel). Vrlo brzo kralj Maroka je posjetio Mali, gdje je sklopio sporazum o vjerskoj suradnji u obliku obrazovanja 500 malijskih imama tijekom nekoliko godina.
Ovakav dogovor su prihvatili marokanski zapadni partneri, uključujući Amerikance. U siječnju 2014. Rašed Buhlal, marokanski veleposlanik u Washingtnu, primio je tajnu poruku u razgovoru s Lindom Thomas-Greenfield, diplomatkinjom zaduženom za Afriku, da Amerikanci smatraju ovakav vid suradnje odličnim pristupom kraljevstva da pomogne Maliju, a istovremeno prikazuje marokanske želje da prošiti svoje iskustvo u ostalim zemljama Sahela i Zapadne Afrike. Također, razgovori među diplomatima su pokazali želju SAD-a da Maroko nastavi svoju ulogu zajedno sa SAD-om u pojedinim zemljama, a posebno u Gambiji.
Favoriziranje Maroka od strane zapadnih snaga nije bez pozadine. Zapadni svijet vidi u podupiranju Maroka podupiranje jakog predstavništva dijaloga koji štiti vjerski integritet Zapadne Afrike, približava ju Europi, te daje naglasak na tolerantan i otvoren islam. Drugim riječima, daje naglasak na onakav islam kakav je samo Zapadu dobar, dok svaki drugi interes, pa čak i onaj koji nužno ne znači ekspanziju, već samo očuvanje vjerske slobode, nije prihvatljiv. Marokom vlada kralj koji sam odlučuje što je vjerski ispravno, a što nije, što se teško može shvatiti kao demokratska osobina. Prema nekim dokumentima koje je američko ministarstvo vanjskih poslova, kao i tadašnji britanski šef diplomacije, razmjenilo s marokanskim ministrom Salahedinom Mezuarom, misli o marokanskoj strategiji u Africi uključuju zaustavljanje rasta šijizma i ekstremizma. I dok je za ekstremizam pohvalno pružati otpor u vidu pravilnog tumačenja islamskih vrijednosti, dotle je zaustavljanje šijitskog prozelitizma ili utjecaja samo politički vođena taktika koja nastoji stvoriti što veće podjele.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
