Zemljovidi mogu biti moćna oruđa za izražavanje političkih i teritorijalnih ambicija, ili prikazivanja tuđih ambicija. Mogu se koristiti za lociranje i definiranje identiteta, stvarati osjećaj jedinstva i omeđiti različitost od drugih. Čak i zemljovidi za koje se tvrdi da objektivno opisuju prostor su reducirani jer se radi o jednostavnoj činjenici. Niti jedan zemljovid ne može pokazati sve. Osoba koja radi zemljovid mora napraviti izbor, a ti izbori su uvijek subjektivni. Ali i kontekst kako se zemljovidi upotrebljavaju također su vrlo važni. Pitanje je tko gleda u njih, gdje se zemljovidi nalaze i kakvo razumijevanje iz toga proizlazi.
Svi mi imamo određene zemljovide u glavama. Svjetski zemljovid je posebno prisutan još iz školskih dana. S lijeve strane, na zapadu, su dvije Amerike, s desne, na istoku, je Azija. U sredini, značajno veće prikazana nego što to doista jest, nalazi se Europa. No, to je činjenična glupost. Niti jedna strana svijeta nema, tako reći, „stranu“, niti jedan kontinent nije u središtu, jer je Zemlja okrugla. Ipak, europocentričnost čini svoje.
Kad se pogleda satirička mapa Europa iz 18. stoljeća, gledatelj je iznenađen količinom detalja. U tom razdoblju su se radili zemljovidi koji nisu imali slobodnog mjesta. Ova konkretna mapa pokazuje europske nacije u različitim nacionalnim stereotipima. Među njima su poznate ličnosti tog vremena. Granice su iznimno dobro napravljene, ali što se više ide prema istoku Europe, to jenjavaju konkretni oblici država. Najzad dolazi do Rusije, koja nije prikazana kao zemlja, već kao velika hobotnica koja svojim krakovima zauzima dijelove Poljske i Bliskog istoka. Ova vizija Rusije kao velike hobotnice nastavlja se na satiričkim zemljovidima do početka 20. stoljeća. Time se stvara slika ne zemlje, već posebnog vremenskog trenutka i politike koja stoji iza toga.
Zemljovid europske Rusije je sasvim drugačiji. On je napravljen 1896. za rusku izložbu industrije i umjetnosti u Novgorodu. Radi se o obrazovnoj mapi i učitelji diljem Rusije su dobivali putne troškove da posjete Novgorod i da vide izložbu, ali i taj zemljovid koji se kasnije upotrebljavao u školama. Zemljovid prikazuje Rusiju kao cjelinu, uključujući Finsku i Poljsku. Uz to, svaki dio zemlje priča svoju priču, s nizom veselih osoba, slika krajolika i životinja. Sa strane se nalazi niz znanstvenih podataka, grafova i slika. Ovakve mape služile su ruskim dužnosnicima za planiranje teritorijalne politike.
S vremenom su zemljovidi postali sofisticiraniji i „znanstveniji“ u svom pokušaju da markiraju svoj teritorij. Zemljovid Kanada iz 1940.-ih prikazuje znanstvena mjerenja i paralele kojima zauzima kanadski dio Arktika. Pažljivim opisivanjem i bilježenje fizičkih karakteristika morskog dna daje podlogu za širenje nacionalnih granica Kanade ispod mora. U osamdesetima je i Sovjetski savez napravio slične zemljovide, koji su kasnije korišteni i u novoj Rusiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
