Kolonijalni administrator španjolske krune i guverner Paname, Pedrarias Davila, nakon osvajanja Meksika od strane Hernana Cortesa 1521. nije našao krajeve slične vrijednosti za Španjolsku iako je slao ekspedicije u južne dijelove Srednje Amerike. Ta je regija dobila naziv "Castilla del oro" iliti Zlatna Kastilja zbog vjerovanja da će pronaći zemlju zlata zvanu Biru odnosno Peru. Davila se koncentrirao na Nikaragvu gdje se činilo da ima više šanse za uspjeh nego na jugu, ali bezuspješno.
No usprkos neuspjesima, dva veterana Novog svijeta, Francisco Pizzaro i Diego Almagro dobili su dozvolu od Davile da traže Peru. Prva ekspedicija 1524. se pokazala uzaludnom, ali druga ekspedicija 1527. dosegla je grad Tumbes u sjeverozapadnom Peruu i istraživači su donijeli natrag predmete od zlata i srebra i druge rekvizite koji su bili dokazi da se radi o bogatoj naprednoj civilizaciji. Na temelju ovih saznanja, Pizzaro je otišao u Španjolsku 1528. kako bi dobio "capitulacion", tj. licencu od krune koja mu je dala pravo da osvoji i naseli Peru neovisno od Davile i njegove uprave. Kad se vratio u Panamu, Pizzaro je sa sobom doveo velik broj Španjolaca iz pokrajine Extremadure, uključujući svoja četiri polubrata. Njegov partner Almagro je regrutirao ljudstvo u Panami tijekom priprema za osvajački pohod, dok je još jedan partner, svećenik Hernando de Luque, bio odgovoran za skupljanje financijskih sredstava od bogatih investitora kako bi se avantura mogla uspješno provesti.
U prosincu 1530. Pizzaro je isplovio iz Paname s glavnom ekspedicijskom snagom koja se sastojala oko 180 vojnika i 27 konja; Almagro je krenuo kasnije kada je regrutirao još Španjolaca. Kada je dosegao obalu Ekvadora, Pizzaro se iskrcao sa svojim trupama i zaputio se prema Tumbesu u dugom maršu kojeg su obilježile prepreke, bolesti i indijanski napadi. Kada su konačno stigli u Tumbes, Španjolci su saznali da su stigli u savršenom trenutku. Naime, veliko Carstvo Inka kojeg su željeli osvojiti nalazilo se u totalnom neredu. U Carstvu Inka vodilo se nekoliko građanskih ratova za dinastičko naslijeđe koji su desetkovali stanovništvo. Ratove je izazvala neočekivana smrt cara Huayna Capaca od velikih boginja (misteriozne bolesti koju su donijeli Španjolci, a koja se proširila iz Meksika i sada je harala stanovništvom u Srednjim Andama).
Za naslijeđe su se borili sin Huayna Capaca, Huascar i njegov polubrat Atahualpa koji je podigao pobunu protiv Huascara u sjevernim provincijama carstva blizu Ekvadora. U trenutku Pizzarova dolaska, Atahualpa je izašao iz građanskog rata kao pobjednik i zaputio se prema jugu prema svetom gradu i središtu carstva Inka, Cuzcu, gdje su njegove trupe držale Huascara zarobljenikom. Pizzaro je saznao da se Atahualpa nalazi blizu Cajamarce, grada koji je bio napušten od većine svojih stanovnika tijekom rata.
S pristiglim svježim pojačanjima iz Paname, Pizzaro je odlučio pronaći novog cara Inka i kao što je Cortes učinio s Montezumom, uzeti Inku za taoca. I slično kao u Meksiku, i ovaj puta u Peruu Indijanci su držali Španjolce pod prismotrom dok su se približavali Cajamarci, ali i ovog puta zbog nepoznatih razloga, domorodački car suzdržavao se od uništenja invazijske sile koja je brojala samo oko 60 konjanika i nekih 100 vojnika pješaka. U studenom 1532., skoro dvije godine nakon što je napustio Panamu, Pizzaro je dosegao Cajamarcu i utaborio se sa svojom ekspedicijom u gradu. Tada je poslao izaslanstvo Španjolaca koji su pozvali Atahualpu na sastanak. Španjolski emisari su nastojali impresionirati Inku s prikazom konjaničkog umijeća što je bio trik koji je izgleda bio uspješan jer je konj bio potpuno stran Indijancima prije dolaska Europljana. Atahualpa je pristao doći u Cajamarcu sljedeći dan, ali je navečer saznao da strane svojih špijuna da Španjolci silaze odnosno skidaju sedla sa svojih konja noću i stoga su noću ranjivi na moguće napade.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.