Kako je europski kolonijalizam uništio ogromne dijelove svijeta - Priča 2: Slanje više od 10 milijuna Afrikanaca u ropstvo i demografsko ubijanje Afrike

U Sjedinjenim Državama, robovlasništvo na jugu često se nazivalo "osobitom institucijom". Slično je bilo i u Brazilu i drugdje. Međutim kad se sve uzme u obzir, robovlasništvo nigdje nije bilo izolirani fenomen već je bilo nazočno gotovo svugdje. Prvi put se pojavilo u drevnom Rimu gdje su robovi dolazili s područja Crnog mora, Bliskog istoka i Sjeverne Europe. Ali negdje oko 1400. Europljani su prestali s međusobnim porobljavanjem. Porobljavanje se preselilo na jug. Ropstvo i trgovina robljem su povijesni procesi koji su obilježili Afriku i Atlantik.

Afrika nije prošla tranziciju od robovlasništva do kmetstva kao srednjovjekovna Europa. Prije ranog modernog razdoblja, došlo je do vrlo živahne trgovine u istočnoj Africi te je veliki broj robova prevezen preko Sahare na Arapski poluotok. Velike srednjovjekovne zapadnoafričke države Mali, Gana i Songhai uvelike su koristile roblje za potrebe države, vojske i poljoprivrede usvajajući organizacijske modele iz muslimanskih sjevernoafričkih država s kojima su trgovale.

Razvoj španjolskih kolonija s plantažama šećera na Karibima započet početkom 17. stoljeća bio je taj koji je rezultirao drastičnim pojačanjem međunarodne trgovine robljem te do nezabilježenog povećanja ropstva unutar same Afrike. U 16. st. vjerojatno je oko 300 000 robova protrgovano Atlantskim oceanom. Dolazili su najviše iz središnje Afrike, pri čemu su u toj trgovini najviše sudjelovali Kongo i Portugalci smješteni južnije u Luandi, današnjoj prijestolnici Angol...