Od povlačenja međunarodnih trupa, talibani su napredovali brže nego što se očekivalo, preuzimajući kontrolu nad trećim po veličini gradom u zemlji, Heratom, i njegovim drugim po veličini gradom Kandaharom samo nekoliko sati kasnije. Sjedinjene Države i Velika Britanija poslali su vojnike u Kabul kako bi osigurali da diplomati mogu sigurno napustiti zemlju.
Dana 12. kolovoza talibani su zauzeli grad Ghazni. To je strateški važan grad, i s njegovim zauzećem autocesta Kabul-Kandahar je presječena. Vladine su snage privele guvernera Daouda Lagmanija i njegove suradnike pod optužbom da su namjerno predali svoju pokrajinu talibanima. Nakon ove objave, talibani su najavili zauzimanje Kandahara – što se naknadno pokazao kao uspjeh bez presedana ako se informacija potvrdi. Posljednjih deset dana vijesti o padu svih novih provincijskih središta stizale su kao na tvorničkoj traci. Politička logika očita je u popisu zauzetih gradova i slijedu zapljena. Ovo nije igra na sreću. Na sjeveru Afganistana postoje tzv. Božji robovi - ujedinjene snage talibana i međunarodnih terorističkih organizacija. Odsjekli su sjever zemlje od glavnog grada, paralizirali Sjeverni savez, a za njih je to bila razumna računica, koja se očekivala već duže vrijeme.
Čelnici Sjevernog saveza, koji već dvadeset godina dokazuju Amerikancima da su glavni borci protiv talibana, za to su vrijeme dobili ogromne novce. No, na pravom bojištu ispali su bezvrijedni borci. Danas talibani igraju na kartu kontradikcije između vođa i stanovništva susjednih provincija Parwan i Panjshir, što će se pretvoriti u veliku katastrofu za Afganistan.
Svojevremeno je Panjshir odvojen od Parvana u zasebnu pokrajinu. Njegov ubijeni vođa, Ahmad Shah Massoud, bio je vodeći vojskovođa Islamske zajednice Afganistana, jedne od sedam sunitskih oružanih skupina mudžahedina. Ranije su se njihovi stanovnici zajedno borili u okviru antisovjetskog džihada. Najveća zračna baza Bagram, koju je izgradio SSSR, nalazi se na teritoriju Parwana. Stanovnici takozvanog južnog Panjshira, koji su se pridružili Islamskoj stranci Afganistana Gulbeddin Hekmatyar, i svojedobno su blokirali napade Massouda.
Prošlo je 20 godina. Sav novac, oružje i nagrade iz koalicije predvođene Sjedinjenim Državama primili su čelnici Panjshira. I to nisu podijelili s Parwanima. S godinama su rasle kontradikcije između dviju pokrajina te su postojale stalne svađe, uključujući i one političke prirode. Većina njih su tadžičkog porijekla. Na primjer, ako su Parwani slijedili Hamida Karzaija ili Ashrafa Ghanija, onda su Panjshiri, naprotiv, bili miljenici drugog vođe, Abdullaha Abdullaha. Ove napetosti talibanski pokreti nisu mogli ne iskoristiti. Uobičajeno je da talibani traže tradicionalne podjele između plemena i zajednica i aktivno koriste takve proturječnosti u svojim interesima. Sada su Parwani skloni podupirati talibane i time namjeravaju dosađivati svojim susjedima, uključujući blokiranjem Panjshira iz zapadnog smjera. S jugoistoka, iz okruga Dawlatshah u provinciji Laghman, talibani su već blokirali Panjshir. Zbog toga se planira osvojiti posljednje uporište Sjevernog saveza. Njegov je ostatak u Panjshiru okružen. Amerikanci su predali za Ahmada, sina poznatog vođe Massouda - puno oružja. Sada su sve to već uzeli Božji robovi. Administrativno središte Parwana je grad Charikar. Od njega prema jugu vodi izravna cesta za Kabul. U tom smjeru, u vezi s suradnjom pokrajinskih čelnika s talibanima, u bliskoj budućnosti može doći do kritične situacije za afganistanski glavni grad i za stabilnost cijelog afganistanskog političkog režima. Mora se imati na umu da se aktivna neprijateljstva ne vode na istoku i jugoistoku zemlje - u Kunaru, Nangarharu, Logaru, Paktiji, Khostu, Paktiki. Međutim, zauzimanje ovih provincija mnogo je lakše za talibane. Usredotočili su se na uništavanje Sjevernog saveza kao sile koja im se može oduprijeti. I riješili su ovaj problem.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
