Iznenađujući susret turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i ruskog predsjednika Vladimira Putina dogovoren je djelovanjem dvojice ljudi koji su otvoreni prema suradnji sa sirijskim predsjednikom Bašarom al-Asadom. S ruske strane je to Aleksandar Dugin, a s turske Ismail Hakki Pekin, zamjenik čelnika Domovinske stranke.
Pekin je umirovljeni turski general koji je bio i čelnik vojnoobavještajne službe, a sada je potpredsjednik Domovinske stranke koja je poznata po održavanju dobrih odnosa sa službenim Damaskom otkako je započeo sirijski građanski rat. Kada su započele napetosti s Rusijom zbog rušenja ruskog vojnog zrakoplova, poduzetnici bliski vladajućoj Stranci pravde i razvoja (AKP) razgovarali su sa savjetnicima predsjednika i premijera i ukazali na poteškoće koje nastaju zaoštravanjem odnosa s Rusijom i gubitkom poduzetničkih mogućnosti. S obzirom da je Domovinska stranka imala dobre odnose s Moskvom, savjetnici su uputili poduzetnike da se obrate Dogu Perinceku, predsjedniku te stranke. Dužnosnici Domovinske stranke su shvatili taj mig turske vlade kao neizravan zahtjev za djelovanjem u Rusiji.
Perincek je u dobrim odnosima s Aleksandrom Duginom, osobnim predstavnikom predsjednika Putina i njegovim vanjskopolitičkim savjetnikom. Uspostavljeni su kontakti s Kremljom, te su Dugin i Pekin surađivali na izradi puta pomirenja dviju zemalja. Ali glavna je rasprava vođena oko turskog stava prema Siriji. U tihoj diplomaciji, Pekin i Dugin su vodili nekoliko delegacija u Ankaru i Moskvu, sve dok se nije dogovorilo pozivno pismo predsjedniku Erdoganu u Moskvu.
Među zadnjim Duginovim posjetama, održanim 13. srpnja u Ankari, ruski savjetnik je razgovarao sa savjetnicima Erdogana o Siriji te je uputio poruku Kremlja da Moskva očekuje od Turske da poduzme konkretne i brze korake kako bi zaustavila svoju logističku i političku potporu protuvladinim snagama u Siriji. Nakon susreta Erdogana i Putina, dnevni list Hürriyet je prenio detalje te tajne diplomacije, ali iako se pretpostavlja da je Domovinska stranka igrala kritičnu ulogu u poboljšanju tih odnosa, turski mediji prenose da je kroz političko manevriranje ova strana htjela napraviti prodor na tursko glasačko tržište.
Ali i taj stav je možda samo nastavak tajne diplomacije, jer je sada Domovinska stranka jedini turski predstavnik kojemu sirijska vlast može vjerovati. Pekin je nedavno tri puta putovao u Damask, gdje se susreo s tajnikom stranke Ba'at Abdulahom al-Ahmarom, čelnikom Nacionalnog sigurnosnog ureda general-majorom Alijem Mamlukom, ministrom vanjskih poslova Validom al-Moalemom i njegovim zamjenikom Fajsadom Mekdadom. Iako u tim razgovorima nije raspravljana turska želja za odlaskom predsjednika al-Asada, ipak se došlo do temeljnog dogovora kako sunitski Arapi i Turkmeni moraju biti dio buduće koalicije u Siriji. Sirijci su odgovorili da su spremni raspravljati sve opcije, ali da neće dozvoliti podjelu zemlje ili uvod u federaciju. Posebice žele da Turska prestane sa svom potporom oporbenim skupinama i da blokiraju prolaz teroristima preko sirijsko-turske granice.
Sada se očekuje neka velika gesta od Turske, uz približavanje ruskim i iranskim stavovima i interesima u Siriji. Za sada je sve ostalo na retorici. Snažni antiruski i antiputinovski napisi u turskim medijima preko noći su se izokrenuli u hvaljenje velike pobjede u bilateralnim odnosima Ankare i Moskve. I dok je Erdogan za vrijeme sastanka u Sankt-Peterburgu nazivao svog ruskog kolegu prijateljem, dragim prijateljem i dragim prijateljem Vladimirom, dotle je Putin oslovljavao turskog predsjednika osobom s kojom može započeti novu eru prijateljstva i suradnje u ime ruskih državnih interesa. Tom hladnoćom i službenošću Putin je ukazao koliko je narušeno njegovo povjerenje u Ankaru. Bilateralni gospodarski odnosi će se nastaviti jer nikome ne štete, a Rusija se obvezala i da će nastaviti s ulaganjem u nuklearnu elektranu Akkuyu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
