Kvalitetna umjetnost postoji da bi ponudila dodatna pitanja, a ne da bi nužno davala sve odgovore, a u misteriji postoji nešto vrlo lijepo i zato bi neke misterije trebale uvijek i ostati misterije. Takvog je stava poznati, po mnogima i najveći živući redatelj našeg doba, David Lynch, a taj stav - koji je itekako vidljiv u svim njegovim dosadašnjim djelima - možda nikad nije bio toliko eksplicitan kao u velikom završetku kultne serije Twin Peaks čija se treća sezona tijekom ovog ljeta emitirala na američkom kanalu Showtime.
Ako ste pratili treću sezonu, vrlo vjerojatno i posljednju, onda znate da ste zapravo gledali film od 18 sati koji je zapravo izrezan na dijelove. Kroz to putovanje upoznali smo brojne osebujne likove i njihove priče koje, poprilično često, ne idu nikuda - ili smo možda mi ti koji ih moramo dovršiti umjesto redatelja?
Nakon velikog dvostrukog finala (dvije zadnje epizode, 17. i 18., emitirane su jedna za drugom iste večeri) nameće se jedna činjenica - i oni koje je finale oduševilo i oni koji su zgroženi njime ne mogu poreći da su svjedočili nečem vrlo drugačijem, nečem što u pravilu ne stiže iz pravca televizije kao takve, pa čak ni u ovoj eri kada se televiziju percipira kao medij koji sve hrabrije riskira i ulazi u neke nove prostore vrijedne istraživanja.
Ipak, ako je originalni Twin Peaks, prije više od 25 godina, bio začetnik jedne revolucije koja je otvorila prostor širem eksperimentiranju na prostoru tog medija, onda je ova sezona napravila isto...
Ako ste pratili treću sezonu, vrlo vjerojatno i posljednju, onda znate da ste zapravo gledali film od 18 sati koji je zapravo izrezan na dijelove. Kroz to putovanje upoznali smo brojne osebujne likove i njihove priče koje, poprilično često, ne idu nikuda - ili smo možda mi ti koji ih moramo dovršiti umjesto redatelja?
Nakon velikog dvostrukog finala (dvije zadnje epizode, 17. i 18., emitirane su jedna za drugom iste večeri) nameće se jedna činjenica - i oni koje je finale oduševilo i oni koji su zgroženi njime ne mogu poreći da su svjedočili nečem vrlo drugačijem, nečem što u pravilu ne stiže iz pravca televizije kao takve, pa čak ni u ovoj eri kada se televiziju percipira kao medij koji sve hrabrije riskira i ulazi u neke nove prostore vrijedne istraživanja.
Ipak, ako je originalni Twin Peaks, prije više od 25 godina, bio začetnik jedne revolucije koja je otvorila prostor širem eksperimentiranju na prostoru tog medija, onda je ova sezona napravila isto...
