Aktivno ciljanje i blaćenje "nepodobnih" država ponekad može izgledati toliko duboko ugrađeno u suštinu pojedinih pro-zapadnih medija da se doima kao autentična kritika, proizvod objektivnog novinarstva. Nema sumnje kako su konkretne kritike nerijetko i opravdane, no tvrditi da iza cijelog procesa možda stoje moćne organizacije s političkom agendom često se doimalo kao teorija zavjere. No, kako ćemo uskoro vidjeti, neke od ovih "teorija zavjera" postale su činjenicama zahvaljujući novim dokumentima koje je, putem Glenna Greenwalda, objavio Edward Snowden.
Prije nego se osvrnemo na same dokumente, osvrnimo se na aktualni medijski razvoj koji je prethodio.
Tranzicija prema novim medijima
Što se tiče korporativnih medija, tu je stvar više-manje već jasna - mnogi danas shvaćaju kako su korporativni i državni mediji u službi političkih interesa te da imaju svoju specifičnu agendu. Za prosječnog čitatelja globalni "medijski ratovi" su zapravo dobra stvar, jer na taj način - ako nije i sam ograničen - može sagledati jednu te istu temu iz više perspektiva.
Nove generacije sve manje prate mass-medije i okreću se drugim izvorima informiranja, prije svega tzv. "novim medijima", a u tu kategoriju svakako spadaju i društvene mreže. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti kako su društvene mreže, poput Facebooka, Twittera, YouTubea i sl., idealan izvor informacija jer informaciju stvaraju, prenose i korigiraju sami korisnici/čitatelji.
U idealnom scenariju to bi bili pravi "građanski" mediji, neovisni od političkih agendi, oglašivačke industrije i drugih faktora koji itekako utječu na izvještavanje i pisanje "klasičnih" medija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.