Usijanje
Centralno vodstvo Komunističke partije bilo je stalno upleteno u provođenje Velikog terora. Kad je 27. kolovoza Regionalni komitet Krasnojarska pisao Staljinu o požaru u spremištu žita, on je odmah odgovorio: 'Ispitajte krivce po ubrzanom postupku. Osudite ih na smrt.' Njegova metoda je bila sustavno proizvoljna; Politbiro je odlukom od 31. srpnja 1937. odredio kvote uhićenja za svaku važniju teritorijalnu jedinicu SSSR-a. Nije bilo nikakvih ozbiljnih napora da se uhvate i kazne osobe koje su zaista počinile prekršaj. Bilo je određeno da 72 950 žrtava (28%) treba strijeljati, a ostalima odrediti 8 do 10 godina zatvora ili radnog logora. Činilo se da će Plenum Centralnog komiteta u siječnju 1938. okončati ludilo donijevši odluku koja poziva na skrupuloznost pri odlučivanju o isključenju pojedinaca iz partije, što je inače za NKVD bio preduvjet za isključenje. No olakšanje je bilo iluzija i 15. ožujka 1938. predstavljeno je dodatnih 57 200 'protusovjetskih elemenata'. Najmanje 48 000 od njih tada je bilo određeno za egzekuciju.
Žrtve su ispitivale trojke (trojki), obično sastavljene od šefa lokalnog NKVD-a, partijskog sekretara i zamjenika. Trojke bi podsmješljivo prikazale situaciju, a presuda se donosila bez prava na žalbu. U potrazi za 'protusovjetskim elementima' trojkama je bilo naloženo da zarobe odbjegle kulake, bivše menjševike, bivše socijaliste-revolucionare, svećenike, predrevolucionarne policajce i bivše članove neruskih stranaka.
Kako se Veliki teror zaoštravao, odluka o protusovjetskim elementima primjenjivala se zapravo na svakoga tko je bio aktivan u komunističkoj oporbenoj frakciji ili bio njezin simpatizer. Uskoro je skoro svatko tko je obavljao posao u politici, administraciji ili u menadžmentu živio u strahu. Nije bilo ni jedne jedine institucije koja je mogla biti pošteđena NKVD-ovih ispitivača. Sustav kvota nije se primjenjivao samo na geografska područja, nego i na posebna javna tijela. Cilj je bio postići 'čišćenje' diljem države. NKVD se nije morao suzdržavati zbog mogućnosti da je individua nevina: cilj je bio eliminirati sve kategorije ljudi za koje su Staljin i Ježov vjerovali da sadrže neprijatelje režima.
Staljina je radovalo što su se trojke ponekad u pokrajini žalile protiv službeno određenih kvota za uhićenje, poznatih kao limiti, smatrajući ih preniskim. Nije kažnjavao lokalne dužnosnike koji su išli iznad tih kvota. Npr. između kolovoza i rujna 1938. tajna policija u Turkmeniji izvršila je dvostruko više pogubljenja od planiranog broja. NKVD-ove ispostave po gradovima natjecale su se u tome koja će uhititi više narodnih neprijatelja.
Prema službenim podacima iz središnjice 1937.-1938. pogubljene su 681 692 osobe. Vrlo vjerojatno je taj broj bio veći, ali ukupan broj smrti uslijed represije bio je svakako veći jer su ljudi često pogibali zbog nehumanih životnih uvjeta u zatočeništvu. Samo u te dvije godine između milijun i milijun i pol osoba bilo je u režiji NKVD-a ubijeno strijeljanjem, psihičkim zlostavljanjem ili pretjeranim radom. Židovi i Romi koje je Hitler uništavao znali su da umiru zato što pripadaju tim narodima. Staljinov teror bio je kaotičniji i konfuzniji pa su tisuće odlazile u smrt kličući odanost Staljinu i komunizmu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
