Kada stotine tisuća nestaju: Sovjetska Velika čistka (III.dio)

UsijanjeCentralno vodstvo Komunističke partije bilo je stalno upleteno u provođenje Velikog terora. Kad je 27. kolovoza Regionalni komitet Krasnojarska pisao Staljinu o požaru u spremištu žita, on je odmah odgovorio: 'Ispitajte krivce po ubrzanom postupku. Osudite ih na smrt.' Njegova metoda je bila sustavno proizvoljna; Politbiro je odlukom od 31. srpnja 1937. odredio kvote uhićenja za svaku važniju teritorijalnu jedinicu SSSR-a. Nije bilo nikakvih ozbiljnih napora da se uhvate i kazne osobe koje su zaista počinile prekršaj. Bilo je određeno da 72 950 žrtava (28%) treba strijeljati, a ostalima odrediti 8 do 10 godina zatvora ili radnog logora. Činilo se da će Plenum Centralnog komiteta u siječnju 1938. okončati ludilo donijevši odluku koja poziva na skrupuloznost pri odlučivanju o isključenju pojedinaca iz partije, što je inače za NKVD bio preduvjet za isključenje. No olakšanje je bilo iluzija i 15. ožujka 1938. predstavljeno je dodatnih 57 200 'protusovjetskih elemenata'. Najmanje 48 000 od njih tada je bilo određeno za egzekuciju.

Žrtve su ispitivale trojke (trojki), obično sastavljene od šefa lokalnog NKVD-a, partijskog sekretara i zamjenika. Trojke bi podsmješljivo prikazale situaciju, a presuda se donosila bez prava na žalbu. U potrazi za 'protusovjetskim elementima' trojkama je bilo naloženo da zarobe odbjegle kulake, bivše menjševike, bivše socijaliste-revolucionare, svećenike, predrevolucionarne policajce i bivše članove neruskih stranaka.

Kako se Veliki teror zaoš...