Priča o potencijalnoj nuklearnoj Siriji danas uvelike podsjeća na špijunski roman, no ono što se zbivalo tijekom 2007. godine, od Beča do pustinje Deir ez-Zora, bio je niz događaja koji, da se nisu odigrali tim slijedom, bi možda utjecali na opću situaciju na način da danas o Siriji uopće ne bismo govorili u aktualnom kontekstu.
Priču možemo započeti negdje u prvim danima ožujka 2007. Agenti Mossada, izraelske obavještajne službe, prate u Beču kuću Ibrahima Othmana, šefa Sirijske komisije za atomsku energiju. Othman se nalazio u gradu, došao je kako bi sudjelovao na sastanku IAEA-a (Međunarodna agencija za atomsku energiju).
Izašao je iz kuće i u manje od sat vremena Mossadovi agenti upali su unutra, tiho i brzo. Znali su točno što traže, njegovo računalo. Preuzeli su podatke s računala i nestali bez traga.
Razlog zašto je ova akcija provedena? Tih mjeseci Izrael i SAD postali su zabrinuti oko sirijskih nuklearnih ambicija.
Izraelu je u interesu da bude i ostane jedina nuklearna vojna sila na prostoru Bliskog istoka. SAD pak u potpunosti odobrava izraelski nuklearni arsenal te svojim utjecajem omogućava da isti ostane "tajan" - naime, Izrael nije potpisnik pakta o nuklearnoj neproliferaciji, što znači da posjeduju ilegalni nuklearni arsenal. Svi znaju to, ali nitko, bar na Zapadu, ne buni se oko toga jer se vode pretpostavkom da Izrael takvo oružje mora imati za obranu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
