Priča o potencijalnoj nuklearnoj Siriji danas uvelike podsjeća na špijunski roman, no ono što se zbivalo tijekom 2007. godine, od Beča do pustinje Deir ez-Zora, bio je niz događaja koji, da se nisu odigrali tim slijedom, bi možda utjecali na opću situaciju na način da danas o Siriji uopće ne bismo govorili u aktualnom kontekstu.
Priču možemo započeti negdje u prvim danima ožujka 2007. Agenti Mossada, izraelske obavještajne službe, prate u Beču kuću Ibrahima Othmana, šefa Sirijske komisije za atomsku energiju. Othman se nalazio u gradu, došao je kako bi sudjelovao na sastanku IAEA-a (Međunarodna agencija za atomsku energiju).
Izašao je iz kuće i u manje od sat vremena Mossadovi agenti upali su unutra, tiho i brzo. Znali su točno što traže, njegovo računalo. Preuzeli su podatke s računala i nestali bez traga.
Razlog zašto je ova akcija provedena? Tih mjeseci Izrael i SAD postali su zabrinuti oko sirijskih nuklearnih ambicija.
Izraelu je u interesu da bude i ostane jedina nuklearna vojna sila na prostoru Bliskog istoka. SAD pak u potpunosti odobrava izraelski nuklearni arsenal te svojim utjecajem omogućava da isti ostane "tajan" - naime, Izrael nije potpisnik pakta o nuklearnoj neproliferaciji, što znači da posjeduju ilegalni nuklearni arsenal. Svi znaju to, ali nitko, bar na Zapadu, ne buni se oko toga jer se vode pretpostavkom da Izrael takvo oružje mora imati za obranu.
Naravno, nuklearni klub je klub ekskluzivnih i isti će napraviti sve da u taj klub više nitko ne uđe. No, te godine Sirija je, ako je vjerovati tvrdnjama, kucala na vrata.
Još 90-ih godina Hafez al-Assad, pokojni sirijski predsjednik, otac današnjeg predsjednika Bashara al-Assada, pokušao je kupiti nuklearne reaktore od Argentine i Rusije. Pokušaj mu nije uspio zbog velikog američkog pritiska. No, krajem 2006. izraelske obavještajne službe nailaze na informacije kako se sirijska nuklearna aktivnost ponovno aktivirala. Posebno su bili sumnjičavi prema velikoj "enigmatskoj" građevini koja se upravo podizala na prostoru sirijske sjeveroistočne pustinje, u provinciji Deir ez-Zor.
Zato je Mossad bio u Beču i zato su Othmanu ukrali podatke s računala. Priča kaže kako su tamo pronašli nekoliko desetaka fotografija unutrašnjosti te misteriozne građevine. Postojale su konkretne indicije da Sirijci zapravo grade tajni nuklearni reaktor.
Postrojenje se nalazilo na mjestu al-Kibar, u blizini rijeke Eufrat, na otprilike jednakoj udaljenosti od Turske i Iraka. Nadalje, prema njihovim tvrdnjama, na fotografijama su se također mogli vidjeti i Sjevernokorejski radnici, a inženjerski elementi u unutrašnjosti podsjećali su na Yongbyon reaktor u Sjevernoj Koreji. Mossad je zaključio da razlog može biti samo jedan - Sirija planira proizvesti nuklearno oružje.
Al-Kibar bila je lokacija navodnog sirijskog nuklearnog reaktora 25 godina ranije dogodila se operacija Opera - izraelski bombarderi uništili su 1981. nuklearni reaktor u Iraku, 17 kilometara južno od Bagdada. Naime, nekoliko godina ranije, 1976., Iračani su od Francuske kupili nuklearni reaktor Osirak uz tvrdnju da ga žele za mirni znanstveni razvoj. Izraelu se nije sviđala ta ideja pa su ga uništili. Bio je to početak tzv. Begin doktrine, nazvane prema izraelskom premijeru Menachemu Beginu, koja se svodila na to da Izrael ne smije niti jednoj neprijateljskoj zemlji u okruženju dozvoliti da se domogne nuklearnog naoružanja.
Četvrt stoljeća nakon uništenja reaktora Osirak Izraelci su sada bili uvjereni da se pred njima ponovno nalazi takav izazov te da je vrijeme za još jednu implementaciju Begin doktrine. Nadalje, Sirija je jedan od najljućih izraelskih neprijatelja od samog početka i ideja da bi ona mogla postati nuklearna sila bilo je Izraelcima apsolutno nedopustiva. Izraelu je od početka cilj bio da ostanu jedina nuklearna sila na ovom prostoru, a podaci sugeriraju kako Izrael posjeduje nuklearno naoružanje još od 1967. godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
