Nekoliko je velikih svjetskih sila, a u najvišem rangu zapravo imamo samo četiri: SAD, Kinu, Europsku uniju i Rusiju. Svako udruženje, ili pak rastavljanje, bilo koje dvije automatski dovodi do velikih globalnih promjena.
Danas živimo u vremenu Atlantizma, odnosno dominacije Zapadnih sila, SAD-a i EU-a, koje djeluju poprilično kompaktno, mada ne nužno kao što se činilo prije nekoliko godina. Dakako, dolazak Trumpa je jedan od faktora, ali tu je i europska tendencija prema većoj autonomiji koja se krije diljem kontinenta.
Što je sa silama Istoka? Zašto Rusija i Kina nisu udružene po istom principu ne bi li time stvorile još veću ravnotežu u svijetu, a možda i dominantni duo?
Bilo je prilika, dakako. U prvoj polovici 20. stoljeća Rusija i Kina, odnosno SSSR i Kina, bile su dvije najveće komunističke zemlje svijeta i - imajući u vidu da se "globalna revolucija", na žalost brojnih marksističkih teoretičara, ipak nije desila - bilo bi logično očekivati da će se Moskva i Peking držati maksimalno zajedno pred ostatkom kapitalističkog svijeta. No, kako i znamo to se nije desilo - ne samo da se nije desilo nego je već 50-ih godina došlo do tolikog raspada u odnosima da su dvije zemlje jedna prema drugoj imale veće animozitete nego, primjerice, prema ideološki kontrastnom SAD-u.
Kinezi kažu kako su se Rusi počeli zbližavati sa Zapadom nakon smrti Staljina, što je za njih bilo nedopustivo. I tako je izbio sukob na navodno ideološkoj liniji, mada gledajući danas s povijesne distance ...
Danas živimo u vremenu Atlantizma, odnosno dominacije Zapadnih sila, SAD-a i EU-a, koje djeluju poprilično kompaktno, mada ne nužno kao što se činilo prije nekoliko godina. Dakako, dolazak Trumpa je jedan od faktora, ali tu je i europska tendencija prema većoj autonomiji koja se krije diljem kontinenta.
Što je sa silama Istoka? Zašto Rusija i Kina nisu udružene po istom principu ne bi li time stvorile još veću ravnotežu u svijetu, a možda i dominantni duo?
Bilo je prilika, dakako. U prvoj polovici 20. stoljeća Rusija i Kina, odnosno SSSR i Kina, bile su dvije najveće komunističke zemlje svijeta i - imajući u vidu da se "globalna revolucija", na žalost brojnih marksističkih teoretičara, ipak nije desila - bilo bi logično očekivati da će se Moskva i Peking držati maksimalno zajedno pred ostatkom kapitalističkog svijeta. No, kako i znamo to se nije desilo - ne samo da se nije desilo nego je već 50-ih godina došlo do tolikog raspada u odnosima da su dvije zemlje jedna prema drugoj imale veće animozitete nego, primjerice, prema ideološki kontrastnom SAD-u.
Kinezi kažu kako su se Rusi počeli zbližavati sa Zapadom nakon smrti Staljina, što je za njih bilo nedopustivo. I tako je izbio sukob na navodno ideološkoj liniji, mada gledajući danas s povijesne distance ...
