Kad "kampanja između ratova" preraste u poziv na Apokalipsu: Mogući izraelski udar na Iran, tiha američka potpora i psihoza crvenih linija koja bi mogla zapaliti cijeli Bliski istok
Napetosti između Izraela i Irana dosegnule su razinu na kojoj se ozbiljno govori o "preventivnom" izraelskom udaru na iranska nuklearna postrojenja, prvi put otkako je 2012. Tel Aviv ozbiljno razmatrao sličan scenarij. Washingtonski i izraelski izvori ovih dana otkrivaju da se izraelsko ratno zrakoplovstvo intenzivno priprema: završene su vježbe dužine leta koje simuliraju put do Natanca i Fordowa, premještena su precizna ubojna sredstva, a kabinet Benjamina Netanyahua gotovo svakodnevno procjenjuje "crvenu liniju" iranskoga programa. Paralelno, administracija predsjednika Donalda Trumpa odobrila je djelomičnu evakuaciju diplomatskog i vojnog osoblja iz Iraka, Bahreina i Kuvajta – mjera koja se u Washingtonu provodi samo kad Pentagon procijeni da je oružani sukob iznad praga vjerojatnosti.
Ima li Izrael američku podršku?
Formalno, Trump je Netanyahuu poslao poruku "ne djelujte dok pregovori traju", no istodobno CENTCOM pojačava prisutnost u regiji drugim nosačem zrakoplova, a general Michael Kurilla odgodio je svjedočenje u Senatu kako bi ostao "u kriznom načinu rada". To je klasična dvostruka igra: javno pozivanje na suzdržanost, a u praksi logistička i obavještajna potpora izraelskom partneru. U Kongresu, gdje republikanci imaju većinu, gotovo da nema otpora ideji da se unište iranska nuklearna postrojenja. Prešutna, ali realna podrška Bijele kuće stoga postoji; njezin se intenzitet mjeri u satelitima nad Iranom i tankerima s JP‑8 gorivom koji svaki dan stižu u izraelske baze.
Je li riječ o nastavku dugoročnog izraelskog plana?
Israelci svoju doktrinu nazivaju "kampanja između ratova": neprestano potkopavanje neprijateljskih kapaciteta kako velik rat nikada ne bi postao potreban. Od 2023. su, uz tiho odobrenje SAD-a i Saudijske Arabije, zračnim udarima unazadili Hezbollahovu PVO mrežu u Siriji i uništili skladišta preciznih raketa u Libanonu; Hamas je nakon kataklizme u Gazi 2024. polit‑vojno iscrpljen; a Damask, nakon pada Assada, više nije prijetnja. Rezultat je povijesno rijetka situacija: Iran je u bliskoistočnom ostao gotovo sam na prvoj crti, bez robusnog fronta posredničkih snaga koje bi ga štitile. U takvom vakuumu, Tel Aviv računa da se "prozor mogućnosti" neće ponovno otvoriti desetljećima i spreman je riskirati međunarodne osude (kojih bi, bar na Zapadu, bilo malo) da bi ga iskoristio.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
