Kad je YouTube puno bolji nego TV: Pregled omiljenih kanala koji kreiraju fantastičan sadržaj, odolijevaju trendovima i šire horizonte u svim područjima

Nedavni tekst od kolege Jurišića na temu influencera i općenito "digitalnih kreatora" me se poprilično dojmio i počeo sam malo razmišljati o osobama koje i sam pratim u digitalnom svijetu. I dok se slažem s tvrdnjom da se sadržaj kod mnogih počinje srozavati u borbi s algoritmima koji im kroje sudbinu, neki ipak odolijevaju tome te su i dalje toliko dobri da jako često ostanem vrlo iznenađen, pa i zahvalan, da takav fantastičan sadržaj uopće postoji, dostupan je "na klik", povrh toga i potpuno besplatan!

Zapravo jedino što može pokvariti dojam su dosadne reklame, ali i tome ima lijeka. Nije nikakva promocija, ali za "mir duše" dok gledate YouTube sadržaj, barem na računalu, toplo preporučam nešto poput uBlock Origina ili slično. Na Android telefonu kod mene je ovaj bloker uspješno spojen jedino na Firefox pregledniku dok za moj Samsung "pametni" TV izgleda da nema šanse tako da jedino tamo se povremeno zgrozim sa svime što se reklamira ovih dana (ili me algoritam krivo procjenjuje?).

Ali da se vratimo na temu. Puno kreatora na YouTubeu (nisam nešto aktivan drugdje) se održalo po pitanju kvalitete i to im je publika itekako nagradila. Kod nekih se pak vidi taj opisan zamor i čim su krenuli sa stvaranjem generičnog sadržaja brzo smo izgubili interes. Neki su se jednostavno promijenili do te mjere da su mi postali manje zanimljivi. Recimo "Renegade Cut" mi je bio jedan od omiljenih kanala za zanimljive osvrte na temu pomalo "drugačijih" filmova, ali kad je autor počeo preveliki naglasak stavljati na aktualnu političku situaciju/ideologiju u Americi primijetio sam da gotovo podsvjesno zaobilazim i idem drugdje. Ponekad je jednostavno najbolje ono što nema (nužno) veze s politikom i ostaviti apolitičnim za, opet, "mir duše".

Nekad, mislim da je prošlo već dosta godina, jako mi je bio zanimljiv kanal Sama Harrisa, njegove ideje bile su vrlo "friške", način na koji je pristupio razmišljanju o ateizmu i religiji općenito bio je puno drugačiji od "striktno evolucijskog" pristupa kakav je recimo popularizirao Richard Dawkins. Naročito me zaintrigirao temama gdje nastoji spojiti spiritualnost i ateizam jer tu se očito kriju zanimljivi odgovori na neka stanja današnjice, naročito kod sve većeg broja mladih ljudi koje bi se moglo opisati kao "ne vjerujem, ali vjerovao bih". No, Sam Harris je u međuvremenu postao nešto što nazivam "najinteligentnije zapakirana propaganda", a s nekim stavovima, da ne odem sad i sam u politiku, se nikako ne mogu složiti.

Volim pak kanale koji su konzistentni, koji se zapravo opiru nekim velikim inovacijama. Temeljna publika prepoznala je nešto i samo želi toga još, u izobilju, ali bez radikalnih promjena. Kao gledatelji svjesni smo koliki je to izazov, naročito u vrijeme koje agresivno promovira inovaciju kao jedini način opstanka na takvom tržištu, ali neki jednostavno si mogu priuštiti tematsku stagnaciju i bit će obožavani zbog toga.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.