Jedina uspješno demokratizirana zemlja nakon tzv. Arapskog proljeća – tako se doživljava Tunis u svjetskoj javnosti. Sve druge zemlje, Egipat, Jemen, Libija i Sirija predstavljeni su kao propali pokušaji puta prema demokratizaciji, vladavini prava i inkluzivnom političkom sustavu. Za takve 'poznavatelje' arapskih prilika, napad na tuniški muzej Bardo i na parlament došli su kao šok. Istina je sasvim drugačija. Od 2011. Tunis nije imao stabilnu vlast. Borba između islamista, sekularista i ljevičara uopće nije bila u okvirima političke borbe, već je prijetila razaranju jedinstva zemlje, uz niz nasilja, kaosa, nestabilnosti, stalnih parlamentarnih i predsjedničkih izbora. A sada je Tunis, posljedično, jedna od zemalja u kojima se regrutiraju islamistički ekstremisti. Zanimljivo je da su Tunižani među najbrojnijim borcima ISIL-a i Džabhat al-Nusre. Više od tri tisuće Tunižana bori se u njihovim ratovima. Više od devet tisuća ljudi imaju zabranu putovanja na Levant. Vizija 'stabilnog' Tunisa vidi se u odnosu na nestabilnost drugih arapskih država, odnosno potpunog sloma poimanja državnosti, nacionalnih granica i svojs...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se