Kad su započele borbe u Jemenu, svjetska javnost je gotovo zaboravila na 'uobičajenu' borbu protiv zloglasnog ISIL-a, tzv. Islamske države. Od svih članova protuisilovske koalicije, čini se da je jedino Jordan ostao do kraja posvećen borbi protiv ove terorističke pošasti. Jordanski kralj Abdulah neprikosnoveno stoji iza svojih riječi i 'obećanja' iskorjenjivanja ISIL-a iz Sirije i Iraka. Ali, sredinom travnja Abdulah je izjavio u intervjuu američkoj televizijskoj kući Fox News da je Jordan ostao jedinom arapskom zemljom te koalicije, te da su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Bahrein povukli svoje vojne lovce uslijed saudijskog napada na Jemen.
Abdulah vjeruje da ovaj rat ima prednost pred svim drugim regionalnim pitanjima, te je u javnosti izjavio da se radi o 'našem ratu' (arapskom) te da će Jordan povećati svoje učešće u borbi u Iraku u skladu s povećanjem iračke borbe na terenu. Jordan se, istina, uključio u zračne napade u Jemenu, ali ta je pomoć Saudijcima simbolična. Kralj, koji je saveznik Saudijske Arabije, smatra da treba doći do političkog rješenja jemenske krize, kao jedini zagovornik te putanje među Saudijcima sklonim arapskim nacijama. Možda je zbog toga kralj neočekivano izašao sa susreta na vrhu Arapske lige u Šarm el-Šejhu 28. ožujka. Abdulah vjerojatno nije bio zadovoljan agendom summita, koji je usmjerio pozornost s borbe protiv ISIL-a u Iraku i Siriji na borbu protiv Hutija u Jemenu.
Jordanski kralj ima drugačije poglede na ISIL, rat u Jemenu, pa i odnose s Iranom od tradicionalnog stava zaljevskih zemalja, pa i od SAD-a. Te razlike međutim nisu toliko velike da bi Jordan izgubio podupiranje svojih saveznika. Kralj je mišljenja da je rezultat Arapskog proljeća potreba jedinstvenog stava arapskih zemalja, čvrstog oslanjanja na sebe, mogućnosti donošenja vlastitih odluka i čvrsto stajanje iza njih.
Zanimljive su izjave kralja Abdulaha na iranski utjecaj u regiji. Za razliku od SAD-a i većine drugih arapskih zemalja, jordanski kralj smatra da su nestabilnosti i iransko učešće u Iraku, Siriji, Libanonu, Jemenu, Afganistanu i Pakistanu zabrinjavajuće, ali da se ta pitanja moraju rješavati s Irancima; ne može se o njima raspravljati držeći Iran u izolaciji. U intervjuu Fox Newsu, Abdulah je potvrdio da se nalazi u raspravi s Iranom oko uloge i djelovanja obiju zemalja, te da se nada kako će ti razgovori uroditi plodom.
Čak je i sirijsko pitanje za Jordance drugačije od stava Zaljevskih zemalja. Aman smatra da postoje dva rata u Siriji, jedan protiv režima Bašara al-Asada, a drugi protiv ISIL-a, a od ta dva Jordan smatra da borba protiv ISIL-a ima svoj prioritet, posebno stoga što milijun i pol Sirijaca sada živi u teškim uvjetima u Jordanu. Ipak, sirijska je vlast nekoliko puta propitala da li Jordan podupire sirijske pobunjenike s oružjem i otvorenom granicom. Jordanci su uvijek odbacivali te izjave, ali od veljače više nema ni odbacivanja, već jednostavno se ne daju komentari. Zapravo, jordanska je vlada podastrijela dokaze da je granična policija spriječila ulazak boraca iz Sirije u Jordan. Jordanski salafisti su na to odgovorili da vlada u Amanu ne dopušta povratak jordanskih građana, koji se bore u Siriji.
Oko dvije tisuće salafista bori se u Siriji. Broj salafističkih ekstremista koji se priključuju sirijskim suborcima raste i u Jordanu. Isprva se radilo o borcima palestinskog zaleđa, ali sada sve više ima i samih Jordanaca. U gradovima Salt i Maan, plemenskim područjima, nastala su središta salafističkih džihadista. Tu se nalazi veliko pleme Bani Hasan kojemu je pripadao i zloglasni Abu Musab al-Zarkavi, koji se smatra duhovnim začetnikom ISIL-a i vođom Al Kaide u Iraku sve dok nije poginuo 2006.
Jordanski salafisti bili su odani Džabhat al-Nusri ali sada više od 85 posto njih podpupire ISIL. Vodi ih Abu Sajat. Zbog nekih ideoloških razlika Jordanci imaju manju ulogu u ISIL-u, te imaju više pragmatičan pristup.
Svaku vojnu aktivnost u južnoj Siriji Jordan gleda s podozrenjem. Već sada Jordan ima više od pola milijuna sirijskih izbjeglica, većinom iz južne Sirije. Ako bi se nove bitke zaredale u tom dijelu zemlje, novi valovi izbjeglica zadesili bi Jordan. Osim toga bi se borbe približile jordanskoj granici. Kad se ovakve činjenice uzmu u obzir, onda se mijenja i politika podrške ovoj ili onoj strani. Jordan se pokušava što više distancirati od promjene vlasti u Siriji. Abdulah naglašava potrebu političkog rješenja u Siriji. Jordan je ostavio u Amanu otvoreno sirijsko veleposlanstvo, a jordanski dužnosnici su namjerno izbjegavali sastanke čelnika Sirijskog nacionalnog vijeća. Nepotvrđeni izvori čak govore da sirijska i jordanska vlada međusobno dijele obavještajne podatke o kretanju oružja i boraca. To bi značilo da je Jordan u potpunosti zadovoljan Bašarom al-Asadom, ako ništa drugo, onda u vidu borca protiv ISIL-a.
Takav jordanski stav daleko je od začudnog. Naime, u južnoj Siriji se okuplja sve više boraca, među njima i Slobodna sirijska vojska i snage Hezbolaha. Slobodna sirijska vojska optužuje Iran i Libanon da su stacionirali oko petnaest tisuća šijitskih vojnika uz južnu sirijsku granicu, a uz to je sirijska vlada započela vojnu kampanju kojima se pokušava uspostaviti nadzor nad odmetnutim područjima Dara i Kuneitra na jugu i jugozapadu Sirije. Prema istim izjavama čelnika sirijske pobunjeničke vojske, na terenu su postavljeni i iranski vojnici, što Jordanu posebno zadaje brige. No, ako je to i točno, vrlo je vjerojatno da bi se radilo o pokušaju zaokruženja ISIL-ovih snaga, te bi Jordan na to gledao pozitivno.
Možda je to i jedan od razloga iznenadnog posjeta jordanskog zamjenika premijera i ministra vanjskih poslova Nasera Džudeha Teheranu. On se početkom ožujka susreo s iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem i predao mu pismo koje je vlastoručno napisao kralj Abdulah. Jordanske novine izvještavaju da je Džudeh prenio stav kraljevstva o brojnim pitanjima, uključujući borbu protiv ekstremizma i izmjene imidža islama u svijetu. Tom prilikom prenesena je i poruka jordanskog kralja da iranski predsjednik započne dijalog s Arapskom ligom oko pitanja od zajedničkih interesa, poput situacije u Iraku, Siriji i Jemenu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.