Možda ste čitali pripovijetku Preobrazba za lektiru u srednjoj školi, možda kasnije, ali puno razumijevanje ovog remekdjela Franza Kafke imat ćete tek onda kada vam život to razumijevanje ponudi, prije ili kasnije. Ako pak metamorfoza jadnog Gregora Samse na vas ne ostavlja jedan znatno neugodniji osjećaj od "obične nelagode" onda se možete smatrati sretnima jer to znači da surovija strana života još nije došla po vas ili kroz ovaj život prolazite relativno privilegirano.
Dobra umjetnost, a to se naročito odnosi na književnost, je ona koja će u vama potaknuti osjećaje i promišljanja koja ne moraju nužno biti ugodna, štoviše, ti osjećaji ponekad mogu biti toliko jaki da će s vama ostati permanentno.
Oprezna osoba može ih vješto izbjegavati na svakom koraku, i pritom proživjeti život lišen svih tih tereta, no to onda i nije neki život ako je sposobnost osjećanja ono što nas čini toliko posebnima.
Kafka je pisac koji nam te osjećaje donosi u svakom svom djelu, ali njegova Preobrazba važna je danas u istoj, ako ne i većoj, mjeri nego kada je prvi puta tiskana prije više od sto godina, 1915. godine.
Gregor Samsa, nakon života kojeg je provodio kao eksploatirani žohar, jedno jutro se i probudio kao taj insekt. Sto godina kasnije ljudi i dalje žive kao Kafkini žohari i očekuju ih slična buđenja, ne u fizičkom tijelu žohara, ali u istim mislima o prebolnoj spoznaji da život odlazi u vječitu jurnjavu za interese kapitalističkog stroja koji pojedinca mrvi i koristi ga do samoga kraja.
Kafka je precizno i na jedan savršeno simboličan način opisao ne samo teškoću života radnika već i popratne užase koji proizlaze. Preobrazba je priča i o otuđenju, neopisivoj samoći, okrutnosti egzistencije, ali ponajviše - kako i sam naziv kaže - o preobrazbi pojedinca.
Buđenje u tijelu insekta trebalo bi Gregora užasnuti do gubitka razuma, no njega ponajviše užasava činjenica da neće moći odraditi posao putujućeg trgovca, da neće moći dalje uzdržavati obitelj koja je također element koji pridonosi njegovoj eksploataciji.
Zanimljivo je pritom spomenuti kako je Karl Marx, iz Kafkinog stoljeća, tvrdio kako je nuklearna obitelj izvršitelj ideološke funkcije kapitalizma. Nema sumnje da je Kafka, kao mladi čovjek s velikim osjećajem za empatiju, bio pod utjecajem marksizma, te je vjerojatno i sam bio socijalist.
Tragični junak njegove priče, Gregor Samsa, mora živjeti pod teretom stalne neizvjesnosti, a njegovo zanimanje, putujući trgovac, sinonim je za maksimalnu neizvjesnost, stalne fluktuacije tržišta i strah za vlastitu egzistenciju.
Budi se u tijelu žohara i prva jeziva spoznaja koja mu se nameće je njegov šef koji ne tolerira kašnjenje, kakav god razlog bio. Gregoru je odmah jasno da čak i ovo njegovo stanje, neopisivo užasno stanje, neće biti prihvaćeno kao argument za njegovo kašnjenje na posao.
To je kapitalizam u suštini bio i ostao. Da, radnici su se uspjeli od onda do danas izboriti za određene socijalne mreže, minimalne elemente sigurnosti koji bi ih čuvali od potpune propasti, gladi i smrti. No, sustav na temelju kojeg je Kafka napisao svoju priču je sustav koji je i dalje aktualan. Štoviše, teško izborene radničke sigurnosti, tzv. europska socijalna država, nestaju pred našim očima i vraćaju nas u surovi poredak gdje radnikov život, izuzev doprinosa stroju, ne znači ništa.
Ako Gregor ne dođe na posao, gotov je, bio u ovom ili onom obliku. To vrijedi i za sve Gregore Samse današnjeg svijeta - koliko si ljudi danas "smije dopustiti" razboljeti se? Hoće li zbog toga izgubiti posao, završiti na cesti i gladovati zajedno sa svojom djecom?
Prije fizičke preobrazbe Gregor Samsa već je živio kao žohar. Jurio je kao trgovac, uzdržavajući pritom i svoje roditelje i sestru Gretu. Jeo je što je stigao, kada je stigao, baš kao insekt.
Preobrazba je i asocijacija na bolest, zdravstveno poniranje. Kao žohar Gregor Samsa brzo će obitelji postati teret. Postao je beskoristan, više nije u stanju pridonositi. Obitelj, za koju je želio napraviti sve, sestra kojoj je želio omogućiti lagodan život i glazbenu akademiju, njegovi najbliži za koje se davao do maksimuma, sada ga se žele riješiti, kao kakvog nametnika, insekta koji im smeta i vuče ih prema dolje u ionako teškoj financijskoj situaciji.
Gregor, koji je čuo te razgovore, odlučio je te noći umrijeti u snu. Tako je umro Gregor Samsa, kao što umiru i brojni drugi koji će dijeliti njegovu sudbinu - bolesni, beskorisni, čekat će se samo njihov što brži nestanak.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
